Autori likovnog postava: Božo Majstorović, Gorki Žuvela
Ne možete hodati bez misli po platnu. Za dobru vam umjetnost treba vremena, trebate si dozvoliti i dokolicu, da vam bude dosadno. Stavovi su ovo Borisa Bućana nedavno objavljeni u jednomdnevnom listu. U njihovoj sažetosti, preciznosti i lucidnosti zrcali se intelektualni i umjetnički habitus autora koji nikada nije slijedio utabane staze. Kao svojevrsni podsjetnik, da ne kažem credo, prisvojio sam prvu rečenicu. Naime, već mjesecima mi ekranom računala prolazi sentenca Ne možete hodati bez misli po platnu. Antifriznu funkciju u sprečavanju smrzavanja ekrana obavlja besprijekorno. S druge strane, uspjeh u borbi protiv zakrečenosti misli postaje upitan svaki put kada se spomenuta rečenica pojavi na ekranu. Srećom, i tu Bućan priskače u pomoć i otvara prostor iskupljenja u pozivanju na dokolicu. S obzirom da se umjetnički i intelektualno formira i pozicionira krajem 60-ih i početkom 70-ih godina, ne čudi Bućanovo inzistiranje na misaonom aspektu u kreativnom procesu. Prisjetimo se, to je vrijeme raznovrsnih umjetničkih očitovanja okupljenih pod sintagmom Nova umjetnička praksa. Zajednički im nazivnik možemo pronaći u kritičnom odnosu prema nasljeđu kasnog modernizma, njegovom kulturnom ekskluzivizmu koji je umjetnost sve više pretvarao u besadržajni formalizam. Analiziraju se doslovno svi segmenti kulturnog i društvenog konstrukta zvanog umjetnost, od defiicije umjetnosti i njene funkcije, uloge umjetnika, kao i ekonomskih, političkih i društvenih uvjeta u kojima djeluju. U tom temeljitom provjeravanju i provjetravanju od studentskih dana aktivno je sudjelovao i Bućan, kuražno pokazujući otklon spram institucija. Prezir prema nametnutim vrijednostima izrazio je krajnje lapidarno, riječju LAŽ ispisanoj u svečanom, klasičnom fontu. Kao pripadnik zagrebačkih intervencionista napušta galerijske prostore i radove koncipira i realizira na ulicama, trgovima ili fasadama. S druge strane, u galerijskim radovima beskrajno samouvjereno dijalogizira s etabliranim imenima, simbolima i idejama. Svojim zajebantskim konceptualizmom Bućan je uveo živost i humor u ozbiljna metajezička promišljanjima i patetične geste angažirane umjetnosti. (...)
Božo Majstorović
U ciklusu izložbi Jedan na jedan predstavljaju se u konfrontaciji i dijalogu noviji opusi Borisa Bućana i Gorkog Žuvele, dvije snažne umjetničke osobnosti sa stavom. Oba umjetnika započela su svoje djelovanje krajem šezdesetih godina 20. stoljeća kao prva generacija autora Nove umjetničke prakse. Tada su, kao i danas, kao pandani stajali radovi Laž, 1973., Borisa Bućana i Komadić Crvenog trga posvećen dobrim komunistima, 1976., Gorkog Žuvele, koji su na promišljen, suptilan i likovno dojmljiv način secirali društveno tkivo socijalizma s ljudskim predznakom. Muzealizirani, ovi se radovi danas nalaze u stalnom postavu MSU Zagreb i govore o poveznicama između dva autora: društvena osviještenost i osjetljivost iz koje proizlazi kritičko preispitivanje medija, introspekcija vlastitih koncepata, duhovitost i ironija, koja u pojedinim radovima seže do apsurda. Polazeći od zajedničke platforme, stvorili su prepoznatljive i snažne opuse. Bućan je dalje razvijao koncepte u području grafikog dizajna, oblikovanja plakata i slikarstva. Žuvela se uz grafiu i slikarstvo, bavio skulpturom u najširem pojmu trodimenzionalnog izraza: od objekata do asamblaža i instalacija.
Gorki Žuvela priključio se Novoj umjetničkoj praksi svojim idejama i konceptima pretočenim u inovativne radove. Prigodom svečanog otvorenja nove zgrade MSU Zagreb 11. 12. 2009. pred uzvanicima je preneseno 18 metara
dugo, od PVC-a izrađeno Obojeno crijevo (Niz), 1971., Žuvelin kultni rad, danas u muzejskom fundusu, koji je izlagao na izložbi Mogućnosti za ‘71 . u Zagrebu. Bila je to među prvim izložbama što probija granice konvencionalnog shvaćanja likovnih medija i izlazi u javni prostor - na ulice i trgove grada. Već tada je Žuvela defiirao svoju umjetnost: upotrebu industrijskih materijala u objektima, neomeđeni prostor djelovanja i izvedbe rada i njegovu prilagodljivost i mobilnost. Društvenu osviještenost kao stav u umjetnosti i koncept kao polazište u radu Žuvela je zadržao do danas. Raznorodnost koja je osnovna odlika njegova izraza podvojila se u dva pravca: jedan vodi prema izrazito pričljivim radovima u kojima koristi različite kombinacije i spojeve materijala, tehnika, tehnologija. Paralelno, Žuvela razvija drugi pravac koji ide ka redukciji izraza, forme, boje, prema sažimanju na osnovni koncept i na primarnost izvedbe. Upravo takvi Žuvelini radovi u fokusu su ove izložbe. Žuvelin se opus razvijao kroz serije i cikluse radova iste vrste kao svojevrsno kronološko sedimentiranje izraza, koji su se zatim ponavljali, reciklirali ili metamorfozirali. (...)
Jadranka Vinterhalter
Boris Bućan rođen je 1947. godine u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani upisuje 1967. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1972. godine. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2006. godine. Pored brojnih domaćih i inozemnih nagrada dobitnik je nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo. Živi i radi u Zagrebu.
Gorki Žuvela rođen je u Našicama 1946. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. godine u klasi prof. Miljenka Stančića. Od 1976. predaje u Školi likovnih umjetnosti u Splitu. Od 1995. godine predaje na Studiju likovne kulture Sveučilišta u Splitu u zvanju docenta. Od 1997. godine predaje Slikarstvo na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, danas u zvanju redovitog profesora. Živi i radi u Splitu.
