„Prije desetak godina, u doba prevlasti slikarstva akcije (action painting), tašizma, enformela i novog ekspresionizma, apstraktnog i figurativnog, MIRO ŠUTEJ, započeo je formirati svoj neovisni svijet. Bio je to medij organizacije ritmova emocionalnosti, sveden na redukciju, na izdvajanje primarnog i njegovu konstrukciju u izdiferencirani odnos crnobijelih površina, podjednako neopterećenih naracijom o svijetu naših svakodnevnih percepcija koliko i oslobođenih od uobičajenog duhovnog sadržaja tadašnjih likovnih koncepcija. Već tada smo bili suočeni s autentičnim inovatorom, pronalazačem novih likovnih mogućnosti.
Savladavši u potpunosti onu uobičajenu anonimnost op-artističkog grafičara i objektiviste, potvrdivši se kao neovisan, imaginativan i neiscrpljen stilskim pravilima, Šutej je u takozvanom internacionalnom jeziku op-arta transformirao nacionalni ornament, njegovu konstruktivističku tezu i njegovu psihološku značajku u novovremeni simbol.
Potpomognut tradicijom i svjestan budućnosti, kritički zainteresiran zbivanjima, Miro Šutej je majstorstvu modernog ornamenta – u kojem je možda više nego ikad presudan zakon znaka – uz novu stvaralačku avanturu 1965. dodao čistu boju. Bio je to gest komunikativnosti, izraz radovanja, optimizam novih shvaćanja.
Samo korak dalje, godine 1966., objekt je postao podjednako igračka koliko i rasplamsana skulptura; crtež i grafika postali su pokretni, dopustili su zamalo bezbroj mogućnosti, uključivši na taj način gledaoca kao konstruktora vlastitih izbora, tako je još jedan element trenutka: nostalgija likovnog avangardnog autora za komuniciranjem sa što većim medijem, našao u Šutejevim mobilima svoje sretno, i na sreću nekonformističko rješenje.
Oduvijek je Šuteja zanimala atomizacija modernog čovjeka i njegove pojedinačne sudbine. Ta analiza prisutna je u svim njegovim stvaralačkim fazama i zvorište je za njegove različite puteve. Od onih koji otkrivaju i prevladavaju sumnju, pa čak i strah od otkrivenih snaga svijeta, do one čudesne, nimalo bezrazložne radosti kao najčišće spoznaje povjerenja.
Zagreb, 25. svibnja 1970.“
Vlado Bužančić, iz kataloga izložbe
Miroslav Šutej, rođen u Duga Resi 1936. Akademiju za likovnu umjetnost u Zagrebu završio 1961. Bio suradnik majstorske radionice Krste Hegedušića.