U današnje je vrijeme teško pretpostaviti što nas očekuje na fotografskoj izložbi. Taj medij je u svojih skoro 180 godina postojanja doživio značajne promjene u tehnologiji, ali i u percepciji. Od početnih eksperimenata rezerviranih za rijetke pojedince, fotografija je brzo ušla u široku uporabu, svoj značaj potvrdila razvojem tiskanih i, kasnije elektronskih medija, ali se izborila i za umjetnički status. Njezina bogata i raznovrsna povijest reflektira se i danas kada, kao nikad prije, veliki broj fotografa/ umjetnika bira upravo fotografiju kao osnovu svog izričaja. Prilagodljivost ovog medija omogućava različite pristupe: od jednostavne uporabe dokumentarne fotografije do izuzetno elaboriranih režiranih fotografija. Iako se zbog prirode današnje tehnologije najčešće izlažu digitalni ispisi fotografija, nemali broj umjetnika inzistira na materijalnosti same fotografije i različitim hibridnim procesima evocira kvalitetu tradicionalnog analognog medija.

Upravo na tragu ovakvih promišljanja Pete Volich je producirao seriju otisaka na metalu koji vizualno nedvojbeno podsjećaju na rane fotografske tehnike. Na ovom mjestu ne možemo se ne prisjetiti Waltera Benjamina koji još 1931. godine objavljuje svoj značajan esej o fotografiji. (1) Benjamin, kada razmišlja o samim počecima medija, ističe da su upravo te rane fotografije rađene s namjerom da dugo traju. Naravno da smo u vremenu kada nestaju čitavi fotografski arhivi bolno svjesni ranjivosti tih ranih fotografija, no ono što je bitno naglasiti je upravo taj autorski stav koji se danas, u svijetu digitalne reprodukcije, gotovo potpuno izgubio. Volich kroz svoj rad evocira upravo taj davni pristup fotografiji kao objektu. Kao podlogu za nastanak novog rada umjetnik koristiti vlastite stare negative prebačene na litografski film, koje upotrebljava kao filter pri snimanju digitalne fotografije u boji. Negativi prikazuju makro noćne snimke zaraslih gradskih vrtova, a kroz njih Volich snima poluoblačno nebo i stvara vrlo dinamičan odnos raznorodnih tehnika i motiva. Konačni objekt nastaje procesom sitotiska na metalnoj podlozi, s vidljivim rasterom boja koje su nanošene na podlogu. Ovakav hibrid analogne i digitalne fotografije, te grafičkog otiska u vizualnom je smislu, ali i procesu nastanka, svojevrstan podsjetnik na bogatu povijest medija.

Centralni rad na izložbi veliki je prikaz Vuka samotnjaka, svojevremeno najpoznatijeg stanovnika nedavno zatvorenog splitskog Zoološkog vrta. Fotografija je nastala tijekom višegodišnjeg Volichevog fotodokumentiranja polaganog propadanja vrta i njegovih stanovnika. Iako je snimio mnoštvo fotografija sličnog motiva i proces njihova nastanka neminovno ima dokumentarnu premisu, Volich se namjerno odriče pripovijedanja i cijeli narativ sažima u jedan jedini prizor. U ovoj izrazito poetiziranoj verziji Vuk samotnjak postaje simbolom. Odabir upravo ovakvog motiva nastavak je umjetnikovog proučavanja odnosa prirode i čovjeka kroz mitove, folklor i simboličke prikaze, započet još tijekom njegova boravka i rada u Pitjantjatjara zajednici u centralnoj pustinji Australije. Paralele koje možemo izvući iz izuzetno zabitih dijelova Australije i situacije koju je Volich zatekao u Zoološkom vrtu na Marjanu jasno su objašnjene i samim nazivom izložbe.

Iako Volich primarno radi digitalnu fotografiju i suvereno koristi postprodukcijske elemente koje digitalna obrada omogućuje, u konačnom izgledu njegovih radova, pa i u samom odabiru motiva, jasno je vidljiva sentimentalna nota spram povijesti medija. Možda je njegov stav ponajbolje ilustrirati pronicljivim tekstom Želimira Koščevića, jednog od najboljih poznavatelja fotografije u Hrvatskoj: „Svaka fotografija sadrži u sebi i informaciju o svojem začetku i o globalnom kontekstu. ...U carstvu fotografskih slika sve je u uzročno–posljedičnoj vezi; prva je fotografija nagovijestila posljednju , a posljednja podsjeća na prvu.“(2)

Jasminka Babić

O autoru 

Pete Volich australski je umjetnik koji stvara u području fotografije, kolaža, crteža i grafike. Trenutno živi i radi u Splitu. Školovao se na Australian National University, Canberra School of Art. Izlagao je na brojnim izložbama u Australiji i Europi: Stills Gallery, Sydney; Gertrude Contemporary Art Space, Melbourne; Art Cologne, Köln; Rebecca Hossack Gallery, London i Broadstone Gallery, Dublin. 2007. godine radio je za Isaac Julien Studio u Londonu. Od 2011. do 2013. godine živio je u APY (Anangu, Pitjantjatjara,Yankatjatjara) području u centralnoj pustinji Australije gdje je vodio Umjetnički centar domorodačke zajednice. Njegov rad je prikazan u brojnim publikacijama poput Runway, The Death issue, 2009., ur. Daniel Mudie Cunningham, Photofile: Distortions issue 84., Louise Tegart, Celebrations of the grotesque; the new sublime in Australian contemporary practice, Eyeline issue 68., Jemima Kemp, Someone to watch over you, Portrait 2013., National Portraiture Gallery, Carrie Kibbler, i Artbanks,Sturgeon 2016. Dobitnik je New Work Grant od strane Australia Council for the Arts za 2010. i 2016. godinu.

Izložba je financirana sredstvima Grada Splita i Australia Council for the Arts.

------------------------------------

(1) Kratka povijest fotografije izvorno je objavljena u Die Literarische Welt 18.9., 25.9. i 2.10. 1931.

(2) Želimir Koščević, Fotografska slika: 160 godina fotografske umjetnosti. Školska knjiga, Zagreb. 2000. str. 16.