Kustosica: Antonija Mihovilović

Kada sagledamo teme aktualne među ženskim umjetnicama srednje i mlađe generacije, često nailazimo na problematiku obiteljskih odnosa i preispitivanje vlastitih pozicija i identiteta. Jedna od takvih umjetnica je i Zrinka Barbarić, koja se u Galeriji umjetnina predstavlja instalacijom Majka. Riječ je o djelu koje problematizira ulogu majke u današnjem društvu, a predstavlja konceptualnu nadgradnju na umjetničine radove izložene tijekom 2015. godine na izložbama Servis i Metamorfoza. Naime, organski materijal još uvijek je temeljan za realizaciju rada, no ovog puta radi se o zrelijoj i promišljenijoj razradi teme.

Ono što je prepoznatljivo za dosadašnje likovno stvaralaštvo Zrinke Barbarić je njegova slojevita povezanost s fizičkim prostorom u kojem umjetnica živi i radi te florom i faunom koje ju okružuju. Po tome je slična nizu profiliranih hrvatskih umjetnica, ali od njih se izdvaja nesvakidašnjom maštovitošću i pripovjedačkom kvalitetom. Njene radove dodatno odlikuje upotreba neuobičajenih kombinacija materijala i razrada motiva autobiografskog karaktera.

U zamračenom prostoru Galerije umjetnina, autorica izlaže instalaciju koja neodoljivo podsjeća na predimenzioniranu kolijevku. Zaštićen nježnim pokrovom od gaze, postav tek na trenutke promatraču dopušta pogled u unutrašnjost instalacije u kojoj se krije deset skulptura medvjedića položenih u gnijezdo od lišća. Riječ je o replikama majčinog poklona iz ranog djetinjstva izvedenih od jedinstvenih kombinacija uginulih biljaka i životinja koje je autorica pronašla u svom vrtu. Prikazi štakora, ptica, osa, leptira i različitog cvijeća, izvezeni na zavjesama koje okružuju instalaciju, otkrivaju nam neobične sastojke „recepata“ prema kojima je autorica izrađivala skulpture.

Radovi Zrinke Barbarić mogu se interpretirati kao dnevnički zapisi, a instalacija Majka je dijelom inspirirana njenim odnosom s majkom, koja joj je u ranom djetinjstvu darovala medvjedića Nikšu, vlastitu prvu igračku koju je sačuvala za uspomenu. Nikša je postao glavni motiv izložbe i materijalni dokaz povezanosti majke i kćeri, kao i prvo umjetničino „dijete“. Šire gledano, izložba problematizira uvriježeni stav o ulozi majčinstva kao nerazdvojivog dijela ženskog identiteta. Ona utjelovljuje riječi feministkinje Camille Paglie koja tvrdi da je ženska briga o djeci sastavnica kulturnog modela u svim društvima, a zapadna civilizacija, zasnovana i održavana na patrijahalnim odnosima moći, poistovjećuje ju s majčinstvom.[1] Na tom tragu, Zrinka Barbarić gradi kolijevku za svoju „djecu“ i dekonstruirajući ustaljeno shvaćanje majčinskog identiteta, preuzima ulogu majke svemu što je okružuje. Shodno tome, koristi odbačene i neprimjetne stvari iz prirode kojima ponovno udahnjuje život.

Svaki detalj, motiv i materija upotrebljena u nastanku rada, potječu iz autoričinog okruženja i protkani su snažnom simbolikom. Baza instalacije izvedena je u obliku gnijezda od lišća budući da su ptice poznate po svom izraženom nagonu za izgradnjom doma i roditeljstvom. Nije slučajan niti odabir lišća koje umjetnicu asocira na toplinu i dom te najdraže godišnje doba – jesen.

Neobičan vizualni jezik i materijali kojim se služi Zrinka Barbarić osigurali su joj posebnu poziciju među umjetnicima mlađe generacije koju je potvrdila i ovom izložbom. Umjetničina posebnost utemeljena je na poetskoj interpretaciji intimnih narativa koji postaju prostor preispitivanja širih društvenih fenomena. Riječ je o postupku koji unatoč simboličkom govoru zahtjeva veliku dozu osobne hrabrosti, polazištu bez kojeg nema dobre, a kamoli velike umjetnosti.

Antonija Mihovilović

[1] Camille Paglia, Seksualna lica: Umjetnost i dekadencija od Nefertiti do Emily Dickinson, 1990.

Zrinka Barbarić rođena je 1985. godine u Splitu. Diplomirala je slikarstvo 2009. godine na splitskoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesora Gorkog Žuvele. Dosada je izlagala na više samostalnih i skupnih izložbi: Premiere 10, Loggia Pučkog otvorenog učilišta, Split; Portret varalice (bilo jednom, a možda i nije...), Salon Galić, Split; Čitanje, Gradski muzej, Omiš; Servis, Galerija Vladimir Nazor, Zagreb te Metamorfoza, Lauba, Zagrebu. Trenutno je zaposlena u Školi likovnih umjetnosti u Splitu gdje predaje stručne predmete.