Izložbu Granično čine 4 video rada poznatih umjetnika: Carlos Aires (Španjolska), Paolo Canevari (Italija/SAD), Chiara Fiumai (Italija), Aurora Reinhard (Finska); koje povezuje prisvajanje i reinterpretacija povijesno prepoznatljivih kulturnih predložaka preuzetih bilo iz visoke ili iz popularne umjetnosti. Riječ je o predlošcima koji estetiziraju snagu i značaj spola i spolnosti, koji su u izvjesnom povijesnom trenutku predstavljali provokaciju da bi s vremenom postali klasici svog razdoblja ili mainstream zabava. Suvremeni umjetnici svojom im reinterpretacijom vraćaju subverzivni naboj i istražuju kurentni status i odnos spolnosti i moći, ideologije i senzualnosti.

Video Carlosa Airesa Sweet Dreams Are Made of This (2016.) prisvaja čuveni istoimeni hit pop grupe Eurhythmics iz 1983. godine na čiju muziku u interpretaciji španjolskog sastava muški par u odori specijalnih policijskih snaga pleše tango u raskošnoj baroknoj palači. Tango nekoć ozloglašeni ples robova s argentinskih i urugvajskih plantaža, današnja popularna kultura smatra jednim od najerotičnijih, najdramatičnijih, najsofisticiranijih i najelaboriranijih plesnih disciplina. Istospolni plesni par u potpunosti preokreće ustaljenu dinamiku moći heteroseksualnog plesnog para, a emanacija sile i seksualni naboj koji zrače iz opresivnih, crnih uniformi za suzbijanje nereda referiraju se na trajno postojeću opresiju političke moći prema seksualnim i ljudskim slobodama uopće.

Video Paola Canevarija Izvor svijeta / Fakin (2009.) reinterpretira čuvenu sliku Gustava Courbeta iz 1866. Motiv slike međunožje je žene, a slika je do svog javnog predstavljanja u Muzeju d'Orsay u 1995. godini bila jedna od notornih umjetnina koje je vidjelo vrlo malo ljudi. Slika i danas izaziva podijeljene reakcije te česte performerske akcije u samom muzeju. Canevarijev video koristi isti kadar i kompoziciju s time da model masturbira s revolverom. Canevarijev model bila je istočnoeuropska seksualna djelatnica, a video se referira na eksploataciju i zlostavljanje žena u suvremenoj civilizaciji na čelu s industrijom seksa čije su djelatnice u njoj izravno ili neizravno prisiljene sudjelovati.

Performativni video Chiara Fumai čita Valerie Solans (2013.) nadahnjuje se čuvenim S.C.U.M. Manifesto (Society for Cutting Up Men) Valerie Solanas, objavljenim 1967. godine. Chiara Fumai u performansu priziva duh Valerie Solanas i obraća nam se u njeno ime. Funkcionirajući kao spiritistički medij, a koristeći se pri tom suvremenim strategijama medijskog nastupa na konferencijama ili TV-u, Fumai govori izvatke iz manifesta kako bi šokirala suvremenu građansku publiku. Njen rad nam razotkriva u kojoj je mjeri manifest S.C.U.M. i danas aktualan.

Video Aurore Reinhard Julio and Lupita (2004.) snimka je vodviljske predstave u kojoj muški plesač pleše latinoamerički ples sa ženskom lutkom. Ples s lutkom se temelji na latinoameričkom običaju da napušteni muž izradi lutku u obličju supruge, s njom otpleše posljednji ples, nakon čega je spali. Groteska plesa s lutkom govori o poraznom stanju otuđenosti i usamljenosti koji u suvremenoj civilizaciji obilježavaju emotivni i seksualni život pojedinca, kao i izvjesni simbolički ostatak srednjovjekovne inklinacije da se emancipirane žene smatraju i kažnjavaju kao vještice.