Fotografije Živka Bačića na temu kulturne i prirodne baštine povod su i glavni sadržaj izložbe Baština u objektivu. Retrospektivni karakter izložbenog projekta u organizaciji Galerije umjetnina ogleda se kroz sedamdeset izloženih crno-bijelih i kolor fotografija, snimljenih analognom ili digitalnom kamerom od 1982. do 2016. godine. Dugogodišnjim radom u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture - Split, odnosno Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu, Bačić se profesionalno profilirao u jednog od najboljih hrvatskih fotografa umjetničke baštine. U radu s kolegama konzervatorima različitih struka zarana je uvidio da su Promjena, Prijetvorba, Starenje, one teme koje ga zaokupljaju. Stoga ne čudi da je njegov bogati opus u značajnoj mjeri vezan uz profesionalni angažman.
Odavno prepoznata i cijenjena, Bačićeva fotografija odlikuje se objektivnošću, informativnošću, uravnoteženim kadrom i odmjerenom ekspresijom. U optimalno čitkom motivu redovito je sadržan vitalistički naboj. Bez obzira je li posrijedi dimenzijama mali ili veliki, pokretni ili nepokretni spomenik kulture, dobro očuvan ili ruiniran, u fotografiji je sačuvana njegova unutarnja energija. U nekim slučajevima artefakt na fotografiji izgleda dostojanstvenije nego u naravi zahvaljujući skrupuloznom pristupu autora svemu što snima, bez iznimke. Takav pristup od osobitog je značaja s obzirom na podrijetlo motiva, koji sežu od antike gotovo do naših dana, te na njihovu raznovrsnost, od uporabnih predmeta, predmeta primijenjene i čiste umjetnosti i knjiga do sakralne, profane i obrambene arhitekture i urbanističkih cjelina. Zastupljena su mnoga mjesta i lokaliteti: Split, Salona, Trogir, Šibenik, Zadar, sv. Spas na vrelu Cetine, Stari Grad na Hvaru, Vrboska, Dubrovnik, Perast… Ipak, najbrojnije su fotografije vezane uz Split i njegovu spomeničku baštinu unutar Dioklecijanove palače, poput Peristila, Vestibula, Podruma, nekadašnjeg carevog Mauzoleja - katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, poznatije kao katedrala sv. Dujma ili, po splisku, sv. Duje.
U obimnom Bačićevom opusu kao zasebnu cjelinu možemo izdvojiti fotografije krajolika. Česta terenska putovanja pružala su mu priliku da pogled usmjeri prema začudnim predjelima. Otkrivao ih je i hvatao iz različitih rakursa dok je hodao do odredišta, ili se vozio cestom, ili pak plovio brodom, letio helikopterom. Najdojmljivije su upravo zračne snimke, nastale iznad Poljica, Kornata, Paga, Imotskog polja, Brača, omiškog zaleđa… Od netaknutih predjela fotografu su zanimljiviji oni obilježeni putevima i suhozidom, kao i male zelene oaze stvorene ljudskim trudom u bespuću kamenjara. Na pojedinim fotografijama suhozidi na škrtom i kamenitom tlu neodoljivo podsjećaju na slikarske interpretacije krajolika Dalmatinske zagore Frana Šimunovića.
Zasigurno neposrednije od snimaka na temu kulturne baštine, foto bilješke krajobraza otkrivaju nam pravu narav autora. Njegove fotografije ne privlače pažnju snažnim, da ne kažemo površnim efektima, kao što se ni on ne nameće svijetu oko sebe, već u objektivu uporno rekonstruira arteficijelno i prirodno, neprestano tragajući za mjerom i skladom. Ozbiljnost izraza ponekad popušta u decentno humornim fotografijama anegdotalnog karaktera. Reljefni lav koji odmjerava krhku biljku u dvorištu palače Ćipiko u Trogiru, dijalog goluba i golišavog kamenog putta na crkvi sv. Marije u Zadru ili galeb na tjemenu kipa Bogorodice na zabatu župne crkve u Silbi neki su od primjera fotografija umjetničkog predznaka na Bačićevoj izložbi. No kako niti jedna izložba ne može obuhvatiti sve segmente i slojevitost poetike pojedinog autora, tako se ni riječima ne dade sve opisati.
Živko Bačić rođen je 30. rujna 1946. u Zadru. Porijeklom je iz Lukorana na otoku Ugljanu. U Lukoranu i Preku polazi osnovnu školu, a u Zadru Gimnaziju. U VII. razredu osnovne škole završava fotografski tečaj. Koncem 1965. godine doseljava se u Split, a već sljedeće godine učlanjuje u foto-sekciju Studentskog društva narodne tehnike „Ruđer Bošković“ (poslije Foto klub „Ruđer Bošković“). Fotografije izlaže već kao gimnazijalac. Od 1967. godine izlaže kao član spomenutog foto-kluba, kojemu je bio jedno vrijeme i predsjednik. Sva Bačićeva pisana i foto dokumentacija pohranjena u foto-klubu početkom ratnih previranja je nekontrolirano raznijeta i bačena. Od 1973. godine radi kao fotograf u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a u istoj je instituciji, aktualnog naziva Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu, umirovljen 2013. godine. I nadalje snima spomenike i umjetnine surađujući s bivšom ustanovom, kao i drugim kulturnim ustanovama u zemlji. Njegove fotografije objavljene su u nizu domaćih i stranih časopisa, stručnih publikacija i knjiga te izložene na desecima izložbi. Samostalno izlaže od 1977. godine. Uz više desetaka tisuća snimaka na temu kulturne baštine, u bogati opus uključene su i fotografije umjetničkog predznaka. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH). Dobitnik je nagrade Splitskog salona 1983. godine i kolektivne nagrade „Vicko Andrić“ 2001. godine.
