Fokus izložbe je na filmovima koje je Željko Kipke režirao u periodu između 2012. i 2017. godine iako uključuje slike, prisvojene objekte i arhivske materijale. Kratki filmski dokumenti više ili manje su fiktivni i obuhvaćaju tri teme: prva je o socijalnoj i filmskoj propagandi (Social Skin 60-62, Unyielding Look into the Future); druga je o umjetnicima (Orson's Direction Sign, Le peintre enchanteur); treća o procesima oporavka (Botanički dnevnik, Dijagnoza: dvoslika).
Social Skin 60-62, 2012. video, c/b, zvuk, 3' 43''
10 ulja na platnu, 100 x 120 cm, 2012.
Orson's Direction Sign, 2015. video, c/b, kolor, zvuk, 18' 55''
8 ulja na platnu, 73 x 65 cm, 2015.
sell On Worse (sintetička boja na aluminijskoj tabli, 20 x 60 cm)
časopisi: Cinema Nuovo, Film, La settimana INCOM Illustrata, Oggi, Gente, Domenica del Corriere
Le peintre enchanteur, 2016. video, c/b, kolor, zvuk,7' 03''
Botanički dnevnik, 2017. video, kolor, c/b, zvuk, 32' 42''
21 ulje na platnu, 50 x 50 cm, 2017.
Unyielding Look into the Future, 2013. video, c/b, boja, zvuk, 10' 25''
3 ulja na platnu, 100 x 180 cm, 2013.
6 brojeva časopisa Wiener Film Revue
Dijagnoza: dvoslika, 2017. video, c/b, boja, zvuk, 10'
3 papirnata artefakta iz bolnice – papirnata narukvica, posjetnica bivšeg nogometaša Dinama i shema vježbi za vratnu kralježnicu
ŽELJKO KIPKE (Čakovec, 1953.) – slikar, pisac, povremeno djeluje u području filma. Diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu (1971.–1976.). Pohađao je Slikarsku majstorsku radionicu u Zagrebu (1976.–1981.). U početku se bavi primarnim i analitičkim slikarstvom, a od 1982. unosi ekspresivnost u svoja platna. Bio je član Radne zajednice umjetnika, neformalne skupine umjetnika koja je djelovala u Galeriji Podroom i Galeriji proširenih medija u Zagrebu (1978.–1981.). U prvoj polovici osamdesetih snima kratke filmove u S8 formatu kojima dokumentira vlastite akcije u javnim prostorima. U New Yorku izlaže na skupnoj izložbi u Artists Space 1989. Tijekom 1991. boravi u Marseillesu gdje priređuje samostalnu izložbu. Predstavljao je Republiku Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 1993., a dvije godine kasnije na Kairskom biennalu. Sudionik je Szeemannove autorske izložbe Blut & Honig – Zukunft ist am Balkan u Klosterneuburgu (Wien) 2003. Selektor je hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom biennalu 2007. godine. Član je Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA), Hrvatskog društva filmskih kritičara (HDFK) te piše eseje i kritike o eksperimentalnom filmu i likovnoj praksi u dnevnoj štampi i časopisima (Art magazin Kontura, Globus, Oris, Vijenac itd.). Režirao je desetak kratkih filmskih priča temeljenih na snovima i koincidencijama (Invisible Sculpture, 2006.; Niner Stretch, 2007.; Nevidljive galerije, 2009.; Nadzorna kamera, 2011.; Unyielding Look into the Future, 2013.; Orson's Direction Sign, 2015.; Le peintre enchanteur, 2016.; Botanički dnevnik, 2017.; Dijagnoza: dvoslika, 2017.). Objavljeno mu je devet knjiga – od zbirke teoretskih članaka i eseja o suvremenoj umjetnosti, zbirke kratkih priča do jednogodišnjeg dnevnika (Od veljače do veljače, Zagreb, 2005.), kataloga snova (Sei-khai-reich, Velika Gorica, 2006.) knjige koincidencija (Figura 17 – Nebo može pričekati, Zagreb, 2007.) te zbirke eseja o filmu i umjetnosti (Glasnogovornici apokalipse, Zagreb, 2012.). Živi u Zagrebu.
