Ivan Martinac, arhitekt, pjesnik i filmski stvaraoc, svojim povratkom u Split sa studija arhitekture u Beogradu i dolaskom u Kino klub donio je alternativno sagledavanje, koherentno stajalište o filmu kao mediju, živom organizmu s vlastitim zakonitostima i jedinstveno promišljanje uobličeno u vlastiti teorijski diskurs. Martinčev utjecaj, ulogu i značaj danas potvrđuju mnogi autori kluba iz njegove (druge) generacije i generacija nakon. Uz pomoć filmskih opservacija o formi – snazi pikštele ili zaljepka i sadržaju – traganju za metafizičkim, lamentacijama o čistoći kadra, ostali autori se uspijevaju osloboditi predrasuda konvencionalnog filmskog žurnalizma, do tada prisutnog među splitskim kinoamaterima, i izgraditi poetski i umjetnički koncipirane filmove. Preko dvadeset godina predavao je na filmskom tečaju, a tri su mu izraza bila bitna u objašnjavanju strukture cijelog filma - intenzitetna montaža, filmski “kardiogram” i “toplina” kadra. Iz tog perioda seže pojam Splitske škole filma.

Tumačenje Martinčevog stvaralaštva delikatan je posao, i čini se nemoguće pisati o filmskom opusu, pa i o pojedinačnim filmovima, bez da se razumiju osnovni principi njegovog svestranog djelovanja, njegova misija. Ne zbog filmova, jer svaki mu je imao jedinstven a različit zadatak izražen univerzalnim filmskim jezikom u koji je moguće proniknuti, već zbog širine i čistoće njegovog duhovnog prostora, pažljivosti, predanosti i pedantnosti kojom je prilazio svemu što ga je doticalo, ali i nepokolebljive volje s kojom je branio sva svoja uvjerenja. Gledanjem i čitanjem Martinčevih djela, sluti se obraćanje (i) ljudima izvan (njegovog) vremena i prostora, građenje još uvijek neznanih veza i odnosa.

Predstavljena selekcija, njegov je osobni izbor povodom četrdeset jedne godine stvaralaštva. Tada, u proljeće 2001. u Kinoteci Zlatna vrata, ovih šest klupskih filmova, iako uvrštenih u program od ukupno dvadeset filmova, spletom okolnosti nije prikazano. Danas se prikazuju u novom ruhu, ne kako bi se ispravio propust (jer takvo što nije ni moguće) već s iskrenom željom da iznova pronađu put do onih koji ih trebaju i odškrinu vrata nemjerljivog stvaralačkog opusa. Filmovi uvršetni u selekciju su Armagedon ili kraj, Mrtvi dan, Život je lijep, I'm mad, Atelier Dioklecijan i Sve ili ništa.

Upravo zato selekciju prigodno prate i Martinčeve autorske bilješke o filmovima, objavljene u monografiji „Martinac/25 godina filmskog stvaralaštva“.

www.ivanmmartinac.com


1. ARMAGEDON ILI KRAJ

1964, normal 8mm, b&w, 11min
script, direction, editing – Ivan Martinac
camera – Mihovil Drušković
music – Count Basie, Ray Charles
starring – Dunja Adam, Martin Crvelin
production – Kino klub Split, 1964.

"Od ukupne dužine filma, veći dio su crni "blankovi", nešto manji dio snimljene fotografije muškarca i žene, a skoro zanemarivi dio njihovi "živi" kadrovi. Zvučna pratnja (Ray Charles), neprekidno se ponavlja, a završni krupni plan se na neponovljiv način izbljeđuje. Ključni film."


2. MRTVI DAN
1965, normal 8mm, b&w, 8min 30sec
directed by Ivan Martinac
script, editing – Ivan Martinac
camera – Mihovil Drušković
music – Cesar Franck
starring – Lordan Zafranović, Ivan Martinac, Stipan Boban
p – Kino klub Split, 1965.

„Mrtvi dan je snimljen 1. siječnja 1965. na ulicama Splita no to nije razlog da ga držimo "dokumentarcem".“

3. ŽIVOT JE LIJEP
1966, normal 8mm, b&w, 10min
directed by Ivan Martinac
script, camera, editing – Ivan Martinac
music – Jack Teagarden, Benny Goodman
starring – Dunja Adam, Lordan Zafranović
production – Kino klub Split, 1966.

„Eksperiment s "antijezikom" u detaljima (u kompoziciji, u izmjeni planova, u ekspoziciji itd.). Dokaz da opći ritam i ona čudesna "pikštela" koja se na projekciji ne vide, uistinu znače mnogo, ako ne i sve.“

4. I'M MAD
1967, normal 8mm, color, 6min 30sec
directed by Ivan Martinac
script, camera, editing – Ivan Martinac
music – Max Rouch
starring – Ranko Kursar
production – Kino klub Split, 1967.

„U rano jutro smo otišli na teracu Vinarskog podruma. Ranko Kursar je sjeo za stol, a ja sam snimao i snimao kao što svirač jazza improvizira. Briljantan film.“

5. ATELIER DIOKLECIJAN
1967, normal 8mm, b&w, 7min 30sec
directed by Ivan Martinac
script, camera, editing – Ivan Martinac
sound – bells
production – Kino klub Split, 1967.

„Na prvi pogled se to ne bi reklo, ali "Atelier Dioklecijan" je realiziran na isti način kao i film "I'm mad", samo na drugu "temu".“

6. SVE ILI NIŠTA
1968, normal 8mm, b&w, colour, 10 min 30 sec
directed by Ivan Martinac
script, editing – Ivan Martinac
camera – Andrija Pivčević
sound – bells, Joan Baez, Cesar Franck
starring – Ranko Kursar, Jakša Fiamengo, Martin Crvelin, Filip Roje, Ante Režić, Ivan Martinac
production – Kino klub Split, 1968.


„Meni se čini da je to moj najkompleksniji film. U njemu postoji pravi odnos između col i cb trake, pravi odnos između sekvenci, pravi odnos između tehnički "korektne" i "nekorektne" fotografije između planova (od totala do detalja), pravi odnos između statičnih kadrova i kadrova u pokretu. „Sve ili Ništa“ sam iz sebe "raste".“

Ivan Martinac rodio se 1938. godine u Splitu. 1955. upisao je arhitekturu na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studiranja u Zagrebu upoznaje Toma Gotovca i počinje se ozbiljnije zanimati za film. 1959. odselio je u Beograd gdje nastavlja studij na Arhitektonskom fakultetu i tamo, u Kino klubu Beograd, počinje snimati svoje prve filmove. U svojoj bogatoj karijeri realizirao je sveukupno 71 kratkometražni film, jedan dugometražni (Kuća na pijesku) i tiskao 12 knjiga. Martinac je vjerovao da se istinski umjetnik ne treba ograničavati jednim medijem, te se, uz svoj filmski poziv, neprekidno bavio i pjesništvom. Za života je objavio 9 zbirki poezije. Kao arhitekt zaposlen u splitskom poduzeću Ivan Lučić Lavčević, do 1975. radio je u visokogradnji; od 1975. posvećuje se dizajnu. Autor je brojnih novinskih članaka, kritika i osvrta, a u slobodno vrijeme bavio se i slikanjem, umjetničkom fotografijom, astrologijom i šahom. Bio je veliki ljubitelj filma, osobito djela Bressona i Dreyera, te je uspoređivan s Michelangelom Antonionijem i drugim europskim modernistima. Martinac je bio najvjerniji kroničar grada Splita i hrvatske kinematografije. Ostavio je djela neprocjenjive vrijednosti. Zahvaljujući njegovom autorskom radu, u Kino klubu Split je šezdesetih godina počeo se snimati autorski film, te se taj period u teoriji imenuje kao Splitska škola filma koja je dala značajan doprinos cjelokupnoj jugoslavenskoj kinematografiji. Osim vlastitim filmovima, Martinac je dio svog rada posvetio animiranju i školovanju mladih i širenju filmske kulture uopće, kroz vođenje filmske škole pri Kino klubu Split.