Radovi Vitra Drinkovića su interaktivne prirode; oni se moraju „isprobati“ da bi se iskusili. Posjetitelj je ključan akter u „pokretanju“ umjetničkog rada. Koristeći interaktivnost kao medij, autor svojim fantastičnim napravama stvara uvjete za komunikaciju kroz participaciju publike; Drinkovićeve instalacije su strojevi koji služe kao medijatori u potrazi za iskrenom ljudskom neverbalnom komunikacijom. Tek se povezivanjem mehaničkog i umjetnog s biološkom komponentom aktera stvara cjelovito djelo.
U Brisaču identiteta autor manipulira korisnikovim glasom unutar reflektirajuće kacige te ujedno projicira snimku njegovog/njezinog oka u galeriji. Istodobno, pomoću električnog stetoskopa, posjetitelj može unutar kacige čuti otkucaje svojeg ili tuđeg srca. Osoba koja nosi kacigu tako gubi dio svojeg identiteta budući da joj je prekriveno lice, glas i tijelo. U isto vrijeme, ona reflektira identitet okoline. Također, događa se odmak od sebe, gdje osoba može vidjeti svoju beskonačnu refleksiju između dvije površine. Njeni biološki procesi su projicirani na van: gleda vlastito oko na zidu galerije kao oko drugoga te čuje svoje srce kao eksterni zvuk. Autor time uspijeva razložiti ljudsku percepciju do temeljnih bioloških procesa, a čudesnim prepletom vanjskog i unutrašnjeg svijeta nudi višedimenzionalno iskustvo gdje se brišu granice između „ja“ i „drugi“.
Instalacija Konduktivnost percepcije komplementarna je Brisaču identiteta. I ovim se radom prebacuje posjetiteljev fokus na njegovo/njezino disanje, s ciljem osvještavanja vlastitih bioloških procesa. Osoba je svojim disanjem „odgovorna“ za osvjetljenje rada. Remen koji se nalazi oko trbuha registrira pokret i prikazuje promjene različitim intenzitetima svjetlosti iz reflektora iznad rada. Rad registrira i male promjene u vlažnosti kože prstiju što se očituje u promjeni boja od plave do crvene; što je osoba opuštenija to su boje „hladnije“, dok se kod uzbuđenja mijenjaju u crveno. Instalacija time prikazuje kako naše tijelo reagira na okruženje, misli i komunikaciju na nesvjesnoj razini, te nam osvještava vlastite biološke procese koji su direktno povezani sa svime što se oko nas događa. (Lana Beović)
Vitar Drinković (1983. Zagreb). 2006. u okviru međunarodne razmjene studenata studira jedan semestar na Indiana University of Pennsylvania, USA. 2008. diplomirao je na kiparskom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2014. na odsjeku za nove medije također na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2014. sudjeluje na Open air artist in residence u Pilsenu (Češka). Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj, Americi, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Austriji, Nizozemskoj, Češkoj i Bugarskoj. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Član HDLU-a I HZSU-a.
Izložba je otvorena do 31.8.2018.
Katamaran Art zajednički je projekt Muzeja općine Jelsa i splitske Galerije umjetnina.
