Obitelj Dražoević Jelić (umjetnine i dokumenti)

Darovnicom prof. Ane Urukalo iz Zagreba Galerija umjetnina u Splitu dobila je 2019. godine dva vrijedna portreta koja su pripadala istaknutoj plemićkoj obitelji Dražoević Jelić iz Poljica i Omiša, koja je bila trajno povezana sa Splitom u kojemu je živio i umro posljednji potomak, enolog prof. Juraj Dražoević Jelić (1846. – 1897.). Donatoričina je majka Ada rođena Grubišić iz Omiša bila unuka Petronile Dražoević Jelić čiji je brat, prof. Juraj pa se obiteljska imovina nakon toga razdijelila između njegovih sestara.

Portret prikazuje colonella Petra Dražoevića Jelića (1714. – 1768.) kao mlađega muškarca s mačem schiavonom o boku, štapom u desnoj te pismom u lijevoj ruci na kojemu je upisano njegovo ime: A Sua Ecc.(elenza) N.(obil) Sig.(nor) / Pietro Gielic Ven.(ezia). Slika je sačuvala izvorni, rezbareni i pozlaćeni okvir iz 18. stoljeća. Kapetan Petar Antun Dražoević Jelić (1714. – 1768.) zajedno s braćom Šimunom Jurjem i Karlom Julijem te stricem Petrom (1684. – 1785.) od Mletačke republike zatražio je i dobio 28. veljače 1735. godine potvrdu plemstva i titulu conte. Njegova je supruga bila Francesca Papalić – Martinis. Upravo je tih godina, oko 1745. nastao njegov portret u radionici nekog mletačkog slikara na što upućuje prosvijetljeni kolorit njegova lica i nijansirani tonovi odjeće koji se ističu na neutralnoj pozadini. Iako je prikazan naoružan, upravo Petrovo mladenačko lice velikih, živih očiju, istaknuta nosa i usana kao da još uvijek nije dodirnuto ratnim strahotama na bojištima u postrojbama hrvatskih i albanskih vojnika (Croatti a cavallo i Soldati Albanesi) u službi Mletačke Republike koji su od 1675. godine bili okupljeni u Bratovštinu sv. Jerolima sa sjedištem na istoimenom oltaru u crkvi sv. Šime u Zadru. Upravo su generacijama članovi te obitelji bili odani borci u tim postrojbama koje su, u državnoj (mletačkoj) službi, pokušavali pomoći vlastitom zavičaju izloženu turskim osvajanjima.

Na drugom portretu prikazana je Margarita Velmari Raisoni Alberti. Portret je datiran 1786. godinom kada je Margarita imala 64 godine (Margarita Velmari / Raiŝoni ora Alberti / D'Anni 64. / Añ. Dõmi: / 1786). Pomodno odjevena, ukrašena raznovrsnim nakitom (naušnice, ukrasi za kosu, pojas, biserna ogrlica, narukvice i prsten) portretirana u desnici drži oslikanu lepezu koja se sačuvala i uključena je u darovnicu.

Povodom toga Galerija umjetnina priređuje izložbu navedenih umjetnina, kao hommage plemenitoj odluci da se navedene slike trajno sačuvaju u Splitu. Njima su pridružene i druge umjetnine i dokumenti koji su pripadali obitelji Dražoević, a čuvaju se u Splitu i Omišu (Muzej grada Omiša, Muzej grada Splita, Galerija umjetnina, Riznica katedrale, Sveučilišna knjižnica). Među njima je nadgrobna ploča iz splitske katedrale koja je stajala nad grobom Žarka Dražoevića, glasovitoga junaka u borbama protiv Turaka, isklesana u mramoru 1508. godine te Pokaznica Kaatarine Dražoević u Riznici katedrale. Naručila ju je, prema natpisu, njegova udovica Katarina 1532. godine kod mletačkoga majstora Victora de Angelisa. Riječ je o uzornom renesansnom zlatarskom radu kakav se u tom obliku ne može vidjeti ni u jednoj dalmatinskoj crkvi. Žarko je iznimna ličnost koja je svojim herojstvom i ustrajnim zauzimanjem u obrani protiv Turaka postao gotovo legenda. Nakon zauzeća Poljica, u Splitu je bio konjički zapovjednik u službi Mletačke republike te na Cetini podiže utvrde Nutjak kod Trilja i Kunjak od Kučića. Podsjetimo se da je Marko Marulić napisao dva epitafa posvećena Žarku Dražoeviću i njegovoj tragičnoj smrti u turskoj zasjedi na putu iz Splita u Klis u siječnju 1508. godine. Iz Omiša potječe kameni grb obitelji koji se donedavno nalazio na njihovoj kući uz župnu crkvu te grobna ploča s grbom i natpisom iz 1630. godine sa staroga groblja. Natpis spominje da su grobnicu podigli Juraj i Stjepan braća Jelić Dražoević plemići poljički i hrvatski. Braća Petar, Juraj, Nikola i Stjepan Dražoević Jelić napustili su 1570. godine Poljica (razvaline njihovih kuća i danas se naslućuju u Tugarima u zaseoku Truša) ugrožena turskim osvajanjima te su, pod zaštitom mletačke vlasti, prešli u Omiš. Upravo iz crkve Sv. Marije na groblju potječe oltarna pala „Bogorodica s Djetetom, sv. Jurjem, sv. Jelenom i donatorom.“ On bi s velikom pouzdanjem mogao biti Juraj Dražoević Jelić koji je spominje na grobnom natpisu 1630. godine a upravo je u to vrijeme sliku izradio mletački majstor Matej Ponzone Pončun (1584. – nakon 1663.) koji je u četvrtom desetljeću 17. stoljeća živio i djelovao u Splitu.

U izložbu je uključen i portret Elizabete Virginije Raison Jelić te grbovnik obitelji koji se čuvaju u Muzeju grada Splita. Grbovnik uključuje dvije cjeline: prvu tvori obiteljski grb s popratnim tekstom te rodoslovno stablo, a drugu uvezana mapu s dokumentima o priznanju plemstva od strane Republike Italije 1891. godine. Tekstove je pisao i oslikao Ante Bezić u Splitu.

Posebno je vrijedna skupina obiteljskih dokumenata, mletačkih dukala, isprava i rodoslovlja iz Sveučilišne knjižnice u Splitu koji datiraju od 15. do 19. stoljeća.

Iz nekadašnje obiteljske zbirke u Omišu izložene su dvije slike religioznoga sadržaja koje se čuvaju u Galeriji umjetnina. To su „Sv. Franjo Paulski“ i „Sveta Obitelj,“ djela mletačkih majstora 18. stoljeća koje su se svojedobno pripisivale Federiku Benkoviću. To se mišljenje temeljilo i na činjenici da je Ivan Dražoević Jelić oženio Mariju Benković koja je mogla navedene slike donijeti u miraz.

Komorno zamišljena izložba objedinjuje bi na jednom mjestu raznovrsne ulomke, slike, upotrebne predmete, dokumente i fotografije, iz nekadašnje privatne zbirke istaknute obitelji iz dalmatinske prošlosti.

Radoslav Tomić