Kipar po vokaciji i obrazovanju, a multimedijalni umjetnik po svom djelovanju, Loren Živković Kuljiš svakom novom izložbom potvrđuje dosljednost davno iznijetog stava: „Nastojim da moje skulpture budu djelić protoka. Kada bih se ponavljao, utopile bi se u rijeci.“ Ova izjava, premda se odnosi isključivo na kiparstvo (à propos izložbe skulptura u Galeriji umjetnina 2001. godine), odražava autorov pristup cjelokupnoj umjetničkoj praksi. Zaokupljenost trodimenzionalnim oblicima i objektima u različitim materijalima ne isključuje njegovu posvećenost crtežu, bavljenju fotografijom pa i hibridnim filmom. Kontinuirano insistiranje na kreiranju svježeg sadržaja uključuje i dugotrajniju razradu stanovite ideje, koja poput potke povezuje različite realizacije, pri čemu se često prepliću i nadopunjuju medijski specifičan i konceptualan pristup. Svemu tome prethodi kompleksno promišljanje koje se naposljetku transponira u značenjski slojevit rad, čije dekodiranje predmnijeva simultani angažman vizualnog i kognitivnog aparata promatrača. Ono što Lorena naročito zaokuplja procesualnost je nastanka umjetničkog djela, odnosno postupak transformacije ideje u predmet umjetničkih obilježja. Takve preokupacije ogledaju se i kroz izložbu Return the Gift. Naziv predstavlja reminiscenciju na istoimenu pjesmu autoru „nekoć, a i danas vrlo drage grupe Gang of Four. Osim što je riječ o citatu, i što u engleskom jeziku naziv ima i karakter imperativa, ono što mi je važno odnosi se na vrijeme, prošlo i sadašnje, a moglo bi se reći i buduće.“
Izložbu čine Nešto za nešto i Retrospektiv, dva recentna rada koji objedinjuju crtački, kiparski i konceptualni afinitet umjetnikovog habitusa. Retrospektiv je instalacija sastavljena od plastične kante za glinu i njenog izvađenog, u međuvremenu osušenog sadržaja u obliku valjka te nekoliko nanizanih grumena suhe gline između njih. Zamišljena je tako da djelomično izlazi iz posvećenog, institucionaliziranog galerijskog prostora u profani prostor Trga sv. Ivana u Jelsi, odnosno u atrij Galerije umjetnina, na način da se od prazne posude u izložbenom prostoru pruža do glinenog valjka na otvorenom. Umjetnik je instalaciju naslovio nepostojećom riječi u hrvatskom jeziku jer ga asocira na nekakav vremenski stroj koji se bavi prošlošću, aludirajući time na zaokruženi proces nastanka rada. Premda su elementi instalacije postavljeni u logičnom vremenskom slijedu, sugerirajući tijek njenog nastanka, posrijedi je formalni paradoks, jer je rad završen već na samom početku uzimanjem otiska (pozitiva) unutrašnjosti posude (negativa) pomoću njenog sadržaja.
Svjestan njene efemernosti, Loren glinu naročito cijeni što nije čest slučaj u kiparstvu. Obično se tretira tek kao nužno sredstvo u procesu izvedbe djela u nekom drugom, završnom materijalu. Za našeg umjetnika, međutim, valjak gline u Retrospektivu predstavlja „škrinju s blagom“ kojoj treba odgonetnuti vrijednost naslućenu kroz urezani znak / slovo „X“ na vrhu, s kojim se identificira i sam autor. Od izložbe Model, Model… and the Lost Levels u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 2021. godine isti znak umjetnikov je pseudonim, a predstavlja humornu reakciju na jezičnu kompliciranost vlastitog prezimena u kontekstu prepoznatljivosti na globalnoj razini.
Propitkivanje procesa i načina vizualizacije likovnog jezika „kao ishodišta mogućih asocijacija“ ogleda se u nizu vrsnih crteža ugljenom na papiru jedinstvenog naziva Nešto za nešto. Zajednički svima je prikaz kugle na bjeličastoj podlozi dok su pozadine artikulirane s različitim apstraktnim formama. Kugla kao tema odnosno element sadržaja umjetničkog/ih rada/ova zastupljena je na spomenutoj izložbi u Zagrebu. Konceptualno najbliži recentnom radu je Model, model…, serija od osamnaest crteža iz 2019. godine na kojima „motiv je (…) kugla iz koje se u pozadini razvijaju oblici dok ona 'razmišlja' o njima“. A „oblici (…) o kojima razmišlja (su) kugla, stožac i valjak, na koje se, prema uvjerenju Paula Cézannea, može svesti priroda“. I dok je Model, model… zaokružen, dovršen rad, Nešto za nešto za umjetnika je otvoreno djelo „bez linearnog scenarija i završetka“. Kugla kao ideja savršenog oblika kojega je nemoguće idealno uobličiti i ovdje je zamašnjak svih crteža, dok se razlika ogleda u slučajnosti kao važnoj karici u nastanku svake pojedine realizacije. Naime, tijekom dugotrajnog procesa izvedbe umjetnik razabire apstraktne forme u pozadini nakon čega ih razrađuje. „Procesualnost i nedovršenost rad ostavljaju otvorenim za aktivnu ulogu promatrača odnosno čitača. Iz tog nastojanja razvilo se i ime rada Nešto za nešto.“
Loren Živković Kuljiš (1973., Split) diplomirao je 1997. godine kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Stipe Sikirice. Studijski je boravio u San Franciscu 2000., te održao predavanje studentima The California College of Arts and Crafts (CCAC) i UC Berkeley. Od 2007. radi na Kiparskom odjelu Umjetničke akademije u Splitu. Izlagao je na dvadesetak samostalnih te na više grupnih izložbi u zemlji i u inozemstvu. Autor je spomenika Tonču Petrasovu Maroviću na splitskom Sustipanu (2019.). Dobitnik je Treće nagrade (s Anom Šverko) na Natječaju za izradu spomenika Jakovu Gotovcu u Splitu (2009.) i Treće nagrade (s Anom Šverko) na Natječaju za izradu skulpture u predvorju Ekonomskog fakulteta u Splitu (2004.). Dobitnik je više strukovnih nagrada, među kojima su jedna od tri jednakovrijedne nagade na 7. trijenalu hrvatskog kiparstva (2000.) i jedna od tri jednakovrijedne nagrade na 38. Splitskom salonu (2013.). Zastupljen je u stalnom postavu Galerije umjetnina u Splitu i Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.