predgovor:
U posljednjih nekoliko godina na suvremenoj hrvatskoj sceni pojavila se generacija slikara rođenih 80-ih godina koja na različite načine istražuje i problematizira medij slikarstva. Ova činjenica ne treba čuditi ako se promotri situacija na globalnoj razini. Samo u posljednje dvije godine u europskim centrima suvremene umjetnosti organizirane su četiri velike izložbe u čijem je fokusu upravo recentna slikarska produkcija . Postaje jasno da se promišljenim i sustavnim radom umjetnika i institucija koje se bave suvremenom umjetnošću polako počinje skidati stigma tržišne orijentacije i akademizma s tradicionalnih medija, posebice slikarstva. Umjetnici poput Zlatana Vehabovića, Stipana Tadića, Martine Grlić, Mitra Matića i niz drugih razvijaju se neopterećeni proklamacijama kraja umjetnosti (o očito promašenom konceptu smrti slikarstva da ne govorimo), bez straha da se u mediju koji su odabrali nema više što reći.
Najnovija slika Mitra Matića Bez naziva prvonagrađeni je rad s ovogodišnjeg 32. Salona mladih. Matić je kao motiv odabrao portret riječkog performera Kreše Kovačičeka koji je prikazan kako sjedi i čita knjigu pred praznim platnom. Iako je rad nastao kao svojevrsna reakcija na tekst natječaja, stav autora se može iščitati samo ukoliko je promatrač upoznat s kontekstom Salona, a ne iz slike same. Naznaka da je riječ o radu čiji sadržaj dotiče problematiku suvremene umjetnosti (slikarstva) krije se u prikazu praznog slikarskog platna pred kojim je ljudski lik. Daljnja multiplikacija „slike u slici“ planirana je suradnjom između Matića i Kovačičeka, u kojoj Matićev rad treba postati polazište za stvaranje nove performativno/prostorne situacije. Ovakvo razmišljanje, bez obzira u kojem će se obliku ostvariti, jasno ukazuje na činjenicu da Matić spada u umjetnike koji svoj izričaj, bez obzira na odabir medija, svjesno razvija na tradiciji pluralizma postmoderne kulture i umjetnosti. Likovno gledano, rad Bez naziva nastavlja se na seriju slika nastalu prije dvije godine pod zajedničkim imenom Prije skoka. Iz te činjenice proizlazi i odluka da se u Galeriji umjetnina izlože i radovi iz navedenog ciklusa. Riječ je o velikim platnima galerijskog formata koji prikazuju ljude u različitim pozama spavanja. No, naziv slika otkriva da je riječ o uhvaćenom trenutku koji je samo naizgled statičan. Pokret, tj. skok , bio on svjestan ili ne, neizbježan je te utoliko prisutan u svakom slikanom prizoru. Upravo jedan od najzanimljivijih segmenata ovih slika je težnja za prikazom odnosa statično – aktivno i kontrolirano – slobodno. Sadržajno, tema se s odabira motiva prenosi i na odabir tehnike. Slike su izvedene kombinacijom mrlja rađenih kistom i drippinga, tj. direktnog kapanja i prskanja boje na platno. Potpuna kontrola kojom Matić gradi kompoziciju izmjenjuje se s neizvjesnošću konačnog izgleda slike kao posljedice korištenja slobodnije tehnike. Prikazani motivi, iako uvijek raspoznatljivi, često se kreću na granici potpunog rasipanja forme. Konačni rezultat neobična je slikarska ravnoteža između dva oprečna pristupa.
Mitar Matić nije slikar velike geste, snažnih emocija, ni strogo programatskih koncepata. Njegovo slikarstvo plijeni prividnom jednostavnošću koja pomnijim promatranjem otkriva vrlo zanimljiv način transponiranja suvremenog trenutka u vizualni jezik. On istražuje i prenosi dinamiku odnosa definiranosti i slobode istraživanja, pri čemu je jasno vidljivo da je svrha rada uživanje u samom procesu, bez pretencioznosti pretpostavke da treba ponuditi konačno i idealno rješenje.
Jasminka Babić
životopis:
Mitar Matić rođen je 1981. godine u Rijeci, gdje je 2000. godine završio srednju školu za primijenje umjetnosti i dizajn, smjer kiparski dizajn. 2005. godine je diplomirao na studiju slikarstva Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele. Od 2007. godine je član HDLU Rijeka, a od 2011. HDLU Zagreb. Živi i radi u Rijeci.
