Katalog će predstaviti autori tekstova u publikaciji: Božo Majstorović, Daniela Matetić Poljak, Dalibor Prančević, Iris Slade, Radoslav Tomić i Josip Vrandečić.
Pored predstavljača kataloga u radu okruglog stola će sudjelovati: Sandi Bulimbašić, Aleksandar Jakir, Petar Krolo, Norka Machiedo Mladinić, Dragan Markovina, Stanko Piplović, Tonći Šitin i Darovan Tušek.
Moderator: Božo Majstorović
Kao dugogodišnji splitski načelnik (1918.-1928.) i kasnije ban Primorske banovine (1929.-1932.), političar, odvjetnik i publicist dr. Ivo Tartaglia (Split, 1880. - Lepoglava, 1949.) ostavio je snažan biljeg na politički, gospodarski i kulturni život Splita u prvoj polovici 20. stoljeća. U njegovoj viziji grada, kao i u privatnom životu, kultura i umjetnost imale su posebno mjesto. Poticao je osnivanje kulturnih institucija, a kao strastveni kolekcionar skupio je brojnu zbirku likovnih djela. Riječ je o najvećoj međuratnoj privatnoj umjetničkoj zbirci u Dalmaciji.
Tartaglia je kao likovni kritičar, tajnik umjetničkog društva Medulić, predsjednik Društva umjetnosti i prijatelj brojnih umjetnika desetljećima aktivno sudjelovao u likovnom životu Splita. Zajedno s Emanuelom Vidovićem, don Franom Bulićem i prvim direktorom Galerije umjetnina Kamilom Tončićem, bio je jedan od inicijatora i najaktivnijih zagovornika osnivanja muzejske ustanove koja bi skrbila o likovnoj baštini i bila poticaj suvremenim umjetnicima.
Pred kraj života još jednom gestom zadužio je Split i Galeriju umjetnina. Oporukom od 12. svibnja 1947. rodnom je gradu, između ostalog, darovao svoju umjetničku zbirku. Nažalost, ni taj plemeniti čin u tmurnim godinama poslije Drugog svjetskog rata nije spasio Tartagliu od nesretne sudbine. Nova vlast je zadržala staru praksu razračunavanja s političkim neistomišljenicima. I u Tartaglinom slučaju prelamali su se predratni, ratni i poratni događaji. Nakon neuvjerljivog sudskog postupka, 24. lipnja 1948. biva osuđen na sedam godina zatvora, dvogodišnji gubitak građanskih sloboda i konfiskaciju imovine. Bolestan i razočaran umire u lepoglavskom zatvoru 3. travnja 1949.
Tartaglina zbirka (donacija), s preko 550 djela, ne govori nam samo o ukusu, kulturi i dometima svog tvorca, već i o povijesnom trenutku jednog grada i šire zajednice koja je ulagala ogromne napore i entuzijazam u hvatanju i promicanju moderniteta. To prepoznajemo u djelima umjetnika koji su inaugurirali modernizam u hrvatskoj umjetnosti. Kolekcija nam otkriva i izraženu kampanilističku notu, što je potpuno razumljivo u nastojanju da se likovna baština sačuva u vlastitoj sredini. O tome svjedoče djela starih majstora iz Tartagline zbirke, kao i respektabilna cjelina ikona koje nam govore i o specifičnoj sakupljačkoj 'modi' toga vremena.
