„Jedan od imperativa kroz povijest likovne umjetnosti je prevođenje prirode na jezik umjetnosti.“
(Alem Korkut)
Od nastanka razvijala se čovjekova potreba da shvati prostor u kojem se nalazi. Samim time prostor je postao odraz njegove svijesti o vlastitom postojanju. Kako je promatrao svijet oko sebe, rodila se i potreba da prirodu prevede na likovni jezik. Na tom tragu nastala je ideja za rad „Triple“, ujedno i prvu samostalnu izložbu umjetnika Denisa Vitaljića.Promatrajući planine sa svog balkona, umjetnik je došao do ideje za formu svog rada - piramide. Kao arhitektonski realizirana forma uvrštena je u čuda staroga svijeta. I dok su u egipatskoj kulturi piramide bile posljednja počivališta faraona, u srednjeameričkoj kulturi predstavljale su vjerska središta. Te monumentalne, matematički i geometrijski precizne građevine, i dan danas predmet su fascinacije mnogih.
U svom radu Denis oblikovanje shvaća uvjetno, budući da definirana forma nije cilj kojem teži u konačnici. Više ga zanima njena fragilnost, odnosno koncept koji samo predstavlja formu. Tako, u konstrukciji svoje piramide, teške materijale zamjenjuje prozračnijim i lakšim, poput konopca ili platna. U potpuno bijeli prostor kao kontrast postavlja tri dominantna crna geometrijska tijela, koja su tehnikom i veličinom (90 x 90 x 90 cm) jednako realizirana. U temeljima svakog geometrijskog tijela četiri su teške olovne polukugle, dok se peta nalazi na suprotnoj strani izložbenog prostora i predstavlja točku prema kojoj tijelo gravitira. Na spomenutu petu polukuglu pričvršćen je crni konopac koji se na udicu spaja s vrhom geometrijskog tijela i na taj način održava njegovu formu. Dakle, tijela su realizirana u svakoj od tri dimenzije. Jedno gravitira visinskoj, drugo dužinskoj, a treće širinskoj dimenziji izložbenog prostora. Umjetnik je želio postići dojam gravitacijskog okretanja, odnosno okretanja točke gravitiranja, jer kako kaže Albert Einstein - „gravitacija je posljedica zakrivljenosti prostora“. Kretanje se može potpuno objasniti u samo tri osnovne dimenzije, a čin našeg prolaska kroz izložbeni prostor radu daje i četvrtu, prostorno-vremensku dimenziju, odnosno vrlo jako iskustvo trenutka.
(Ines Eterović, kustosica)
Instalacijom “Triple“, umjetnik Denis Vitaljić, kontekstualizira sebe kao pojedinca u stvarnom svijetu. Korištenjem isključivo (ne)boja - crne, bijele i srebrene - naspram bijeloga zida koji okružuje instalaciju, Vitaljić postiže željenu kontrastnost, koja nas intrigira, začuđuje i tjera na razmišljanje.
Upravo namjera da istakne kontraste u bojama, oblicima i smještaju objekata umjetniku je omogućila realno prezentiranje svoje neraskidive povezanosti s prostorom. U istoj situaciji nalazi se i publika koja instalaciju promatra, tjelesno doživljava i sebi pojašnjava.
Kreirajući instalaciju, koja je zapravo samo vanjština, odnosno obris njegove vizije, autor publici poručuje kako uvijek u životu postoji mogućnost izbora. Osobni izbor određuje i način kako ćemo doživjeti konkretan umjetnički rad. Stupajući u interakcije sa umjetnikom i interpretirajući instalaciju, publika aktivno sudjeluje u oblikovanju realnog prostora. Pri tome se događaju višestruke interakcije između umjetnika, njegove instalacije, publike i prostora. Prostor kao posljednja karika ima ključnu ulogu. On je interakcijski i komunikacijski okvir za zajedničku artikulaciju prostora u kojemu umjetnik i publika istovremeno egzistiraju. Upravo je interakcija ključni aspekt rada, dok instalacija sama po sebi indirektno posreduje u svim tim procesima. Moguće je zaključiti kako prostor, iako objektivizirana fizička datost, predstavlja nešto što kontekstualizira odnos umjetnika prema svijetu, ali i odnos publike prema umjetnosti u tom svijetu. Vitaljić kao umjetnik niti želi, niti može biti usamljenik. On provocira komunikaciju i traži interakciju koju posebno nastoji ostvariti s publikom.
(Gorana Bulović, sociologinja suradnica)
Denis Vitaljić (1990., Vis)
Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Trenutno je student prve godine diplomskog studija kiparstva u klasi prof. Lorena Živkovića Kuljiša na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložba.
Ines Eterović (1990., Supetar)
Završila je Opću gimnaziju u Bolu na Braču. Trenutno je apsolventica diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Pisala je tekstove povodom više izložbi.
Gorana Bulović (1992., Split)
Završila je Opću gimnaziju "Marko Marulić" u Splitu. Stekla je naziv prvostupnice sociologije. Trenutno je studentica prve godine diplomskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu.
