Zamislite jedan neboder koji funkcionira kao živi organizam sa stotinama balkona, raznim ljudima i njihovim predmetima. Ti predmeti nerijetko, slučajno ili namjerno, padaju sa spomenutih balkona. Izbjegavanje blizine nebodera zbog opasnosti od tih neželjenih objekata nepisano je pravilo na koje roditelji upozoravaju svoju djecu. Umjetnica Zela Luša djetinjstvo je provela u jednom takvom neboderu i upravo je to motivacijski okidač za video rad „Sila teže“.
''Sila teže'' ostvarena je kao jednokanalna projekcija. Video se prikazuje u loopu, čime se fokus stavlja na glavnu temu rada - posljedice gravitacije. Autorica stoji u iščekivanju nepoznatih objekata koji će joj padati na glavu jedan za drugim u trajanju od dvije minute, odnosno dok se video ne vrati na početak. Prisjetimo se našeg osnovnoškolskog znanja o samoj sili teže. Gravitacija ili sila teže jedna je od četiriju osnovnih sila. Sila koja "drži svijet na okupu". Još kao djeca suočeni smo sa njenim djelovanjem dok pokušavamo napraviti prve korake. Duboko u podsvijesti usađen nam je osjećaj normalnosti prema činjenici da svaki objekt pada i mora pasti na tlo. Gravitacija je toliko asimilirana u naše živote da o njoj praktički ne razmišljamo, bez obzira što prema njenim zakonima funkcioniramo. Upravo nam silu teže osvješćuje autorica koja se u svom video radu suočava sa posljedicama gravitacije - situacijom prožetom instinktivnim strahom od nepoznatog ''udara''. Bez obzira na isceniranost trenutka, psihološki impakt je neminovan. Trenutak iščekivanja nepoznatoga u svakom čovjeku budi određenu dozu straha ma koliko bio pripremljen na to. Zela Luša predočava gledateljima u kratkom vremenu najgori scenarij djelovanja sile teže uzimajući sebe kao objekt. Istovremeno, na pomalo duhoviti način opisuje doživljaje iz djetinjstva, dočaravajući bezobrazluk susjeda koji su bacali stvari s prozora i balkona, ne mareći za druge ljude. Umjetnica nas potiče na razmišljanje o elementarnim aspektima svakodnevnih zbivanja, kao i na razmišljanje o našem odnosu sa svijetom. Svijetom, kojega bez ove životne sile ne bi bilo.
(Dora Barbarić, kustosica)
U globaliziranom svijetu današnjice vlada sveopća povezanost. Brojne i raznovrsne interakcije svakodnevno se množe, a u središtu tih odnosa nalazi se sasvim običan, ogoljen i ranjiv pojedinac. Upravo se takvom predstavlja umjetnica Zela Luša u video radu „Sila teže“. Sve je fokusirano na nju, ona je u središtu zbivanja, točnije njezina glava na koju padaju razni predmeti u različitim agregatnim stanjima. Kao i u stvarnom životu, ne može se sa sigurnošću predvidjeti što slijedi, no prema univerzalnim zakonima prirode, dodir je neizbježan. Dodiruju je olovke, riža, gazirana pića, brašno, šibice, jaja..., nadograđuju se jedno na drugo, oblikujući je svakim novim „padom“ iznova. Interaktivnost je na djelu. Umjetnica je, kao i svi mi, izložena „dodirima“ suvremenog društva u kojem vlada obilje predmeta, informacija, (ne)pisanih pravila i sl... Stvari su potrošne i zamjenjive, informacije istovremeno pamtimo i zaboravljamo, a pravila kršimo samo ako znamo da zbog toga nećemo snositi posljedice. Stupamo u brojne interakcije s drugima, međusobno komuniciramo, dok mediji stalno šalju nekakve poruke i tako konstruiraju naše stvarnosti. Reakcije pojedinaca su ponekad namjerne i jasne, ponekad potisnute, a ponekad instinktivne. Luša upravo to naglašava u svom radu, upozoravajući nas na potencijalne ljudske reakcije koje redovito izostaju. Umjetnica provocira brojna pitanja, ali ne nudi odgovore!? Stoički prihvaća nametnute društvene norme i pravila igre. Nije joj ugodno, niti bezbolno, a sam dodir je često neočekivan i šokantan. Ono što se nameće kao neizbježno i vječno pitanje je kako se oduprijeti? Kolika je moć pojedinca naspram društva i „univerzalnih“ zakona? Izaziva li reakcija jednog pobunjenika reakciju drugoga? Biva li svako odstupanje od dominantnih normi i vrijednosti potisnuto kako ne bi bilo kažnjeno? Stoga, hoćemo li mirno sjediti dok nam se žumanjak cijedi niz čelo!?
(Kristina Perišić, sociologinja suradnica)
Zela Luša (1982., Split)
Završila je Školu likovnih umjetnosti, smjer fotografski dizajn. Preddiplomski studij filma i videa završila je 2011. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Trenutno je na diplomskom studiju animacije na istoj akademiji. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi.
Dora Barbarić (1993., Slavonski Brod)
Završila je Turističko ugostiteljsku školu u Šibeniku. Trenutno je studentica treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Kristina Perišić (1994., Split)
Završila je II. gimnaziju u Splitu. Trenutno je studentica druge godine preddiplomskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu.
