Autori likovnog postava: Marija Stipišić Vuković, Stipan Tadić
Među mladim autorima koji su u zadnjih nekoliko godina uspjeli izboriti vlastitu poziciju na hrvatskoj likovnoj sceni istaknuo se Stipan Tadić, slikar kojeg odlikuje sustavno, neprekinuto, stvaralačko nastojanje za izgradnjom samosvojna opusa. Za Tadićevu umjetnost najkraće bi se moglo reći da gaji suvremenost tradicionalnog pristupa slici. Njegov vizualno - umjetnički izraz u sebi sadrži posebnu eksperimentalnu virtuoznost, koja je istaknuta u svim njegovim djelima. U skladu s tim poseže za postmodernim sredstvima i postupcima - ironijom, parafrazom, pastišem, kičem, trivijalnosti, zagonetkom, igrom. Prije svega, rad mu karakterizira metijerski interes za slikarsku materiju, oblikovnu čistoću i sintetičnost likovnog jezika. Teži savršenoj ravnoteži prostora slike, koju shvaća kao pozornicu svojih likovnih razmišljanja. Socijalni ambijent, povijest umjetnosti i umjetnička suvremenost, kao i svakodnevno "neumjetničko" okruženje, bitni su elementi Tadićeve umjetnosti. Slikarstvo je to emocionalne povezanosti s motivom jer ga, uza svu vještinu oblikovanja, prožima neka uzajamna simpatija. Autor svoje slikarstvo tematski zasniva na likovima i prizorima iz svakodnevnog života i okružja pa se često u njemu pojavljuje, osim članova obitelji, i uzak krug njegovih prijatelja i kolega.
Tadićeva stvaralačka energija slijedi vlastiti stvaralački ritam i senzibilitet, bilježeći stalnu uzlaznu liniju kvalitete. Bilo da je riječ o seriji impresivnih portreta i autoportreta, na kojima je progovario osobno i direktno, zgusnuvši u njima svoj cjelokupni životni i umjetnički credo, ili referiranju na poznata djela iz povijesti umjetnosti, prožeta poštovanjem prema umjetnosti prošlosti, ili nekim drugim kreativnim uzletima proisteklima iz osobnih fantazmagorijskih izvora, koji u promatraču izazivaju simpatije i pritajeni smješak, uočava se suvremeno baratanje medijem i svježina ideja iz kojih emanira duh nove generacije.
Njegov stil odiše jednostavnom osebujnošću te je iznimno realističan zbog pažnje koju posvećuje i najmanjim detaljima koje dovodi do savršenstva. S velikom strpljivošću prekriva svoja platna mnoštvom sitnih poteza kista, a svaki je trag kista drugog tona. Rezultat je mekana i nježna cjelina koja djeluje poput finog slikovnoga tkanja. Besprijekorne i oku ugodne kompozicije čvrste su modelacije i strukturalne jasnoće. Sve su to mala remek - djela složene dramaturgije i uvijek svježeg slikarskog postupka, koja odašilju dva različita doživljaja - jedan je eruptivne snage i likovne uvjerljivosti, a drugi "pričljivosti" i dopadljivosti.
Koloristička vrijednost također je vrlo bitna komponenta Tadićeve kreativnosti. Skala smirujućeg i virtuozno izbalansiranog tonskog nijansiranja u rasponu je od zemljanih tonova (smeđa, oker, zelena) do zračnih, metafizičkih (plavo, bijelo, sivo). Na taj se način daje prilog ravnoteži u odnosu toplo - hladno pa se taj element obogaćuje i stvara temperaturno - emotivnu raznolikost.
Sve u svemu, riječ je o složenoj poetici, no ponajprije o slikaru koji ne hvata ubrzano korak s aktualnostima, nego uporno aktualizira tragove vlastitog kontinuiteta. A to nije ništa drugo doli oznaka iznimnog talenta.
Marija Stipišić Vuković
Stipan Tadić rođen je 1986. godine u Zagrebu. Studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završio je 2011. godine, u klasi profesora Zlatka Kauzlarića - Atača. Prvi put samostalno izlaže 2009. godine u Galeriji Vladimir Bužančić u Zagrebu. Od tada je izlagao na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Postao je član HDLU - u 2010. godine. Živi i radi u Zagrebu.
