Gavrani su u mitologiji i folkloru nerijetko povezani s umom i mislima, moguće zbog njihove iznimne bistrine. Darja Ikica smješta poveznicu između gavrana i uma u novi kontekst u kojemu um biva dekonstruiran, napadnut i ogoljen kako bi se promatrač djela istinski mogao suočiti sam sa sobom. Kako bi se ovo postiglo, izložbeni prostor je pretvoren u klaustrofobičnu sobu čije zidove čine portreti gavrana. Njihove oči kao da prodiru u um promatrača, analiziraju ga i prisiljavaju da se suoči sa svime što se krije u dubini njegovih misli. Dok ta vizualna dimenzija rada polagano obuzima promatrača, zvučna ga gotovo opsjeda. Po ulasku u prostoriju se čuje kakofonija anonimnih, distorziranih glasova koji odzvanjaju gađenjem i šapću brojne uvrede. Ti glasovi simuliraju zvučne halucinacije i tjeraju promatrača da testira granice vlastite mentalne snage. Istovremeno se čini kao da glasovi pridaju gavranima gotovo ljudske karakteristike i nadopunjuju njihovo nijemo graktanje koje simbolizira nemogućnost izražavanja uslijed straha ili pak anksioznosti. Gavrani preuzimaju ulogu manifestatora bijesa, apatije, unutarnjeg nemira i depresije. Gotovo reljefna razrada njihovih glava dodatno ih približava promatraču u prvi plan stavljajući ekspresiju „ptičjih lica“ time namećući njihovu funkciju. Uz to su tjeskobna atmosfera i panika koju gavrani stvaraju istaknute malenim, preciznim potezima crne i sive boje koji guše platno. U takvoj obradi se gube konture, a gavrani doimaju skoro apstraktni. Sama autorica, koja je u procesu stvaranja portreta gavrana provela brojne sate buljeći u njihove prodorne oči, objašnjava da su gavrani gubili na svojoj figurativnosti kako su se razvijali. Time je posljednji, a ujedno i najveći gavran uhvaćen u trenutku raspadanja, dočaranog suzama boje koje se prelijevaju jedna preko druge.
Ako se dublje zagleda u gavrane i prepusti njihovom omamljujućem utjecaju uz pratnju halucinogenih glasova, promatraču također prijeti opasnost od kraha. Naposljetku, bit rada jest skupiti dovoljno mentalne snage da se suočimo sa svojom – kako to tumači C.G. Jung – Sjenom.
(Dora Derado, kustosica)
Umjetnica Darja Ikica želi nam prenijeti vlastita osjećanja, strahove i nesigurnost. Pri tome se koristi zvukom simulacije shizofrenije i prikazima crnih gavrana. Povezujući snagu vizualnoga i auditivnoga nastoji ostaviti dubok dojam na publiku. Možda nas želi razbuditi ili upozoriti da svi imamo vlastite strahove, da smo svi nesigurni u svojim „malim“ životima, da smo kao ljudske jedinke nemoćni, jadni i prestrašeni. Takva psihologizacija suvremenoga svijeta, društva i međuljudskih odnosa, autorici vjerojatno predstavlja svojevrsnu opsesiju koju u ovom radu izražava interaktivnim relacijama boja i ptica. Ikica koristi klasične kontraste kako bi obogatila svoj umjetnički izraz: poimanje ljudske čistoće, puritanstva i „pozitive“ spram „crnila“ kojemu pojedinci ne mogu pobjeći jer se ne trude, ne razmišljaju, a možda ih nije ni briga. Umjetnica ispunjava prostor crnim platnima koji nas svojom umjetničkom ekspresijom upozoravaju da se sve dobro može pretvoriti u loše, pozitivno u negativno, a ono što krijemo u sebi iz naše prošlosti može u jednom trenutku isplivati na površinu, kao nagomilani bijes, potisnute apatije, neizliječene depresije...
Konačno, razmišljamo li uopće o sebi, o svojoj nutrini, o svojim proživljavanjima? Analiziramo li se ikada kao individue u nesređenom i shizofrenom svijetu koji nas okružuje? Ako ti autopsihologijski procesi nisu na djelu postavlja se pitanje do kada ćemo se skrivati, sami sebi lagati da je sve OK, ponašati se kao sterilni gotovani i gotovanke...?! A društvo u kojem se zapravo rađaju naši strahovi, boli i frustracije, ostajat će nepromijenjeno!
(Danijela Jonjić, sociologinja suradnica)
Darja Ikica (1992., Split)
Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer grafički dizajn. Trenutno je studentica pete godine diplomskog studija Slikarstva na Umjetničkoj Akademiji u Splitu. Sudjelovala je u više zajedničkih izložbi.
Dora Derado (1993., Split)
Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarski dizajn. Trenutno je studentica prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je u organizaciji i pisala tekstove za više izložbi.
Danijela Jonjić (1993., Split)
Završila je Prirodoslovnu gimnaziju u Splitu. Trenutno je studentica druge godine preddiplomskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu
