„Rino Efendić je fotograf koji rijetko, ali vrlo promišljeno i selektivno izlaže svoje fotografije. Osim radova iz ciklusa crno bijelih fotografija pod nazivom 'Iza' nastalog sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća, ne recentnoj izložbi u Galeriji umjetnina bit će izložena i novija ostvarenja crno bijelih fotografija, kao i fotografija u boji.

U ovakvom odabiru, stariji radovi funkcioniraju kao referentna mjesta koja svjedoče kontinuitet i konzistentnost sadržaja i metoda, izdvajajući Rina kao snažnu umjetničku osobnost iza čijih se postupaka probija autentična misao. Riječ je o autoru koji njeguje jedan sasvim osobni likovni jezik prepoznatljivog koncepta, po strani od dominantnih umjetničkih strujanja, koji se razvija unutar samog sebe, više nego u dijalogu sa suvremenim kretanjima…“

Marija Stipišić Vuković, iz teksta kataloga izložbe



Rino Efendić rođen je 1961. u Sinju. Od 1981. do 1983. studirao je kameru na ADU u Zagrebu, a od 1983. do 1988. povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2000. do 2002. vodio je Malu školu fotografije u OPUS-u u Splitu i klubu Otok u Dubrovniku. Autor je brojnih izložbi fotografije, uličnih akcija, zvučnih instalacija... Izlagao je na preko deset samostalnih, te na nizu skupnih izložbi. Od 2006. član je udruge za suvremenu umjetnost Kvart.

„Vlasta Žanić je kiparica. Osim onima koji su upućeni u njezin rad i to već dobro znaju, ovu je činjenicu važno napomenuti svakome tko se, makar i prvi puta, susreće s Vlastinim radovima. Mediji u kojima su njezini radovi izvedeni ne upućuju nas izravno u polje skulpture, dakako, ako skulpturom smatramo isključivo radove izvedene u klasičnim skulpturalnim medijima…

… Vlastina se izložba u splitskoj Galeriji umjetnina sastoji od radova izvedenih u elektronskom mediju videa, u mediju instalacije, performansa ili dokumentacije performansa, i objekata koji su pokretni ili u konstantnom pokretu. Objekti koji su pokretni, pokreću se ako posjetilac izložbe (onaj kojeg obično nazivamo promatračem, gledateljem ili publikom) sam inicira pokret, dakle sudjeluje u likovnom radu, utječe na izgled izložbe, participira u konačnoj izvedbi izložbe...

… Budući nam je najvažnije znati kako umjetnici izražavaju ono o čemu govore, bavimo se medijskim, tehničkim, formalnim, oblikovnim i drugim karakteristikama. No moramo ipak znati i o čemu oni zapravo govore. Pa o čemu to govori Vlasta svojim teškim skulpturama, napornim performansima, i svim svojim radovima? Tematski, uglavnom se radi o govoru intime, o osobnom govoru iz ženske, ali ne nužno feminističke pozicije, o govoru člana društva koji je žrtva anakronih mehanizama na području osobnog, obiteljskog i intimnog, ali jednako tako i državnog, obrazovnog, socijalnog i drugih sustava opresije. Vlastine pobune su tihe, ona ne poziva mase da joj se pridruže, ona pokreće svoje skulpturalne mase sama…“

Janka Vukmir, iz teksta kataloga izložbe


Vlasta Žanić rođena je u Zagrebu 1966. godine. 1990. diplomirala je kiparstvo na ALU u Zagrebu, u klasi profesora Stipe Sikirice. Od 1990.-2000. sustavno istražuje kiparsko prostorne probleme, kasnije video kamerom snima plohe ili prirodne pojave u pokretu i inkorporira ih u prostorne video instalacije ili ambijente. Nakon 2001. sve češće izvodi performanse i snima video radove. Promjena izražajnog medija odraz je promjene tematskog fokusa: sada su to uglavnom pitanja autoreferencijalne prirode, o vlastitoj ulozi umjetnice, žene, majke, o vlastitom odnosu prema okolini ili publici, o transformacijama koje se događaju u medijskoj manipulaciji sadržajem. Od 2010. zaposlena je na UMAS-u u Splitu kao docentica na odjelu kiparstva.