Postav izložbe: Sandi Bulimbašić, Božo Majstorović, Ante Verzotti
„… Razdoblje njegova formiranja vezano je uz drugu polovicu šezdesetih godina 20. stoljeća. Ono što se tada događa u fotografiji, a moglo je na njega utjecati, jest novi koncept fotografske dokumentarnosti , temeljen na subjektivnom iskustvu zbilje i prevladavanje razlika između dokumentarne i umjetničke fotografije, koje su do tada tradicionalno odvojene. Doista, Verzottijevu fotografiju sažeto je najbolje opisati kao kreativnu i estetiziranu dokumentarnu fotografiju koja je uvijek koketirala s likovnošću i filmskom estetikom bliskom autorovoj profesionalnoj vokaciji. Usku povezanost filmske i fotografske estetike u njegovu je stvaralaštvu među prvima uočio Svemir Pavić prigodom Verzottijeve prve samostalne izložbe u Umjetničkom salonu u Splitu 1978 [Oko koje misli… (Ili o fotografiji Ante Verzottija), - Umjetnički salon Split, 1978.]…
… Verzotti nesumnjivo pripada generaciji koja je kultiviranost pogleda držala neupitnim preduvjetom pogleda kroz objektiv (Marina Viculin, Marija Braut, retrospektiva, katalog, Galerija Klovićevi dvori, studeni – prosinac 2001., str.9.) . Nema tu slučajnosti kod okidanja. Do tada, slika je već odavno promišljena u mislima i oku fotografa. Slika koja misli. U pogledu je sve sadržano puno ranije. Prije okidanja postoji već sasvim formirana svijest autora o rasponu značenja što ih slikom želi prenijeti. Pogled kroz objektiv već je kraj priče.“
Sandi Bulimbašić, iz teksta kataloga
Ante Verzotti rođen 1942. u Splitu, diplomirao je 1973. filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji lijepih umjetnosti FAMU u Pragu. Aktivni je član Fotokluba Split od 1957., a od 1980. član je strukovnog udruženja ULUPUH-a.
Od 1981. priznat mu je i status samostalnog umjetnika pri ZUH-u.
Fotografijom se bavi od 1958. god. i do danas priredio je 25 samostalnih izložaba i sudjelovao na oko 90 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu na kojima je dobio i zapažene nagrade. Treba istaknuti četiri samostalne izložbe u inozemstvu: New York 1980, Pescara 1985, Helsinki 1993. i Berlin 2008.
Prvu značajniju nagradu za fotografiju Grand Prix na 7. Torrione d' Oro, dobio je na međunarodnoj izložbi 1972. za portret Liza u mjestu Gradisca d' Isonzo, na natječaju fotografa iz Austrije, Italije i Jugoslavije. Posljednji Grand prix dobio je u domeni sportske fotografije 1991. na međunarodnoj izložbi u Portorožu. Bio je službeni fotograf Mediteranskih igara u Splitu 1979. i Evropskog prvenstva u plivanju i vodenim sportovima 1982. god . Od 1979 . do 1990. sustavno fotografski dokumentira sve programe i predstave HNK u Splitu i Splitskog ljeta. Jedan je od rijetkih fotografa koji se koncem sedamdesetih počeo ozbiljno baviti polaroidom, a njegove "slike – kvadrati" složeni od devet polaroida posjeduju filmsku logiku zamjetnu u inzistiranju na sitnim promjenama kadra, te u dosjetkama na asocijativnoj razini kojima razvija priču. Jedno od takvih polaroid rješenja naslova "Perem ruke", nalazi se i u fundusu splitske Galerije umjetnina.
Od 1992. pa do umirovljenja stalno je zaposlen u Slobodnoj Dalmaciji gdje se kao urednik fotografije i fotoreporter intezivnije bavi informativnom i reporterskom life fotografijom. Niz godina u istom listu vodi kolumnu o fotografiji. Član je Hrvatskog novinarskog društva od 1992. god.
Paralelno sa fotografijom bavi se i snimanjem umjetničkih filmova, te je u toj aktivnosti također postigao značajne rezultate.
Član je Kino-kluba Split od 1959. Članom Društva filmskih radnika Hrvatske postaje 1975. Samostalno je snimio, montirao i režirao 13 neprofesionalnih kratkometražnih filmova eksperimentalnog žanra. 1967. dodjeljena mu je titula Majstora neprofesionalnog filma. Od 1965. sudjelovao je u realizaciji sedam profesionalnih dugometražnih filmova, surađujući s istaknutim domaćim i inozemnim filmskim stvaraocima. Za humanitarnu organizaciju UNESCO snimio je uvodni film dokumentarne TV serije o životu djece svijeta. Filmom o životu Nadje Comaneci koji je snimao za američkog producenta, otvorene su Olimpijske igre u Los Angelesu l984. Za kompletni autorski rad na filmu Twist-twist nagrađen je 1962. prvom nagradom za eksperimentalni film u Sarajevu te 1965. za cjelokupan opus eksperimentalnog filma na GEFF festivalu u Zagrebu. Na festivalu u Chicagu 1982. dobio je posebnu nagradu za snimateljski rad na dokumentarnom filmu New York. Za snimateljski rad nagrađen je i za srednjemetražni igrani film Mora, 1971. te 1978. za srednjemetražni dokumentarni film Vladimir Nazor, na Festivalu kratkog metra u Beogradu.
Njegov diplomski rad Karakteristike filmske trake formata 70 mm u Pragu je postao priručnik na lekcijama panoramske projekcije.
Predavanja o filmskoj tehnici i fotografiji već niz godina sustavno održava pri Filmskoj školi u Kino klubu Split. Od 1997. profesor je na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Od 2004. vodi tečajeve fotografije u Fotoklubu Split.
Od strane Hrvatskog fotosaveza 2009. godine dodijeljeno mu je najviše počasno autorsko zvanje titula Majstora fotografije prvog reda, inače prvo takvo i za sada jedino dodijeljeno u Hrvatskoj.
