Kustosi: Siniša Ninčević i Iris Slade
LUDEO ERGO SUM
„… Da je Mediteran Lipovcu ishodište i mjera, pokazuje najnoviji ciklus crno bijelih slika karakterističnih motiva: hridi, brodova, panorama i veduta primorskih gradova smještenih podno sainte victoirevskih geoloških formacija tonski nijansiranih partija dubokih crnih i sivih sijena uravnoteženih masa i ploha kuća i zidina. Nova Lipovčeva izražajnost zaposjeda veliki formate koji i formalno postaju gradivni element nove osjećajnosti. Mediteranska komponenta morfološki povezuje Lipovca preko neoklasicizma dvadesetih godina (Miše, Plančić, Job, Tartaglia) s temeljnim cézanneovskim poukama. Međutim, racionalna apolinijska slika svijeta, kanonski sređenog u suglasju čovjeka i podneblja kao izgubljenog prvotnog svijeta, zemlje, sreće… svijeta Mediterana kao Arkadije (I. Reberski), više nije uravnotežena. Lipovčevi pejzaži, sada tamni i ogoljeli, pomalo su zlokobni, a njihovo sivilo, a ne više prozračna bjelina osunčanosti, prijeteći prekriva i gradske zidine. Gaseći svoju živu paletu čistih netoniranih boja umjetnik nas upozorava, a egzistencijalni nemir kojim je prožet ovaj ciklus potiče na preispitivanje naših mogućnosti – jer kao da smo zaboravili da pravo na toleranciju nije isključivo naša privilegija…“
Siniša Ninčević, iz teksta kataloga
MORE KAO SUDBINA
„… U Lipovčev panoptikum ulaze svi s istim simpatijama: ponosni kapetani, mornari sa svojim draganama u zagrljaju i ljubavnoj igri, bezbrižne i zavodljive kokete, bezazleni voajeri… Svi su večeras predstavljeni igrajući životne uloge koje im je podijelilo more. Većina ih je davno zaposjela Lipovčeva platna ili iskoračila u prostor. U početku nisu imali lica, no lako smo ih raspoznavali po odjeći, držanju, kontekstu… Uz kapetana bio je njegov brod, mornar je nosio mornarsku majicu, ribar je imao harpun… Predstavljeni se lik svojim oblikom približio svom atributu postajući jedinstvenim znakom (simbolom). U posljednjem desetljeću umjetnik je učinio korak u smjeru individualizacije protagonista. Dodajući fizionomijske detalje, daje njihov detaljniji opis, što ne znači da su se njegove skulpture približile mimetičkoj dosljednosti i zamornom detaljiziranju. Unatoč fizionomijskoj i mimičko-gestičkoj razlikovnosti, likovi ostaju anonimni, zadržavajući svoje atribute kao identifikacijske znakove. Njihova stilizirana, lutkasta tijela i lica, s istaknutim očima i više ili manje artikuliranim ustima i bradama, nikada ne prelaze u grotesku ili karikiranost upravo zahvaljujući autorovoj kreativnoj duhovitosti…“
Iris Slade, iz teksta kataloga
Vasko Lipovac, hrvatski slikar i kipar. Rođen je 1931. u Kotoru, a umro 2006. u Splitu.
Završio je Akademiju primjenjene umjetnosti u Zagrebu 1955.
Od 1955. do 1959. bio je suradnik majstorske radionice Krste Hegedušića. Samostalno je izlagao po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji te inozemstvu ( Rim, Bari, Firenca, San Marino, ...). Prepoznatljiv je kao autor stiliziranih figura oblih volumena. Česti su mu motivi povezani s morem ( mornari, kapetani, brodovi ). Dobitnik je brojnih nagrada za skulpturu, ilustraciju i javne spomenike.
Godine 1995. imao je veliku izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.