Tekst izložbe: Vanja Babić
Postav: Daniel Kovač
"...Izložba je podijeljena u dvije kompatibilne cjeline, formom bitno različite ali izrazito koherentne i uzajamno nadopunjavajuće. U obje Daniel na likovno dojmljiv način podastire neke svoje poglede na fenomen civilizacije. Njegove skulpture/objekti odišu sviješću o raznolikosti civilizacija, njihovim prolaznostima, ali isto tako o participiranju pojedinaca u svakoj od njih. Sol što unutar velike vertikalno postavljene kapsule od umjetnog stakla postupno prelazi u zemlju, ukazuje nam na dodirne točke i razmeđe između dvaju geo-kulturnih prostora kojima umjetnik pripada: mediteranskog i srednjeeuropskog. U drugoj takvoj kapsuli nalazimo tanak sloj šljunka i asfalta iznad i ispod kojega je veća količina zemlje. I ovdje je Danielova poruka i više nego jasna. Šljunak odnosno asfalt, naime, simboliziraju cestu, a ona je metafora civilizacije što će s vremenom propasti i nestati te će ju prekriti novi slojevi zemlje.
U drugom dijelu izložbe Daniel nam podastire vlastite upotrebne predmete za izrazito osobnu namjenu poput četkice za zube, češlja i aparata za brijanje. Utisnuvši ih u male betonske blokove preobrazio ih je u specifične relikte suvremene civilizacije, istodobno ostavljajući svoj intelektualno-umjetnički, kao i onaj egzistencijalističko-osobni trag arheolozima neke daleke budućnosti. Kao kalupe za betonske blokove upotrijebio je plastičnu ambalažu od raznih industrijskih proizvoda. Na taj način, od otpadaka, reciklažom je stvoreno djelo suvremene umjetnosti koje, međutim, svojom formom i sadržajem iskazuje svijest o budućnosti gdje će biti relikt daleke prošlosti."
Vanja Babić
Daniel Kovač rođen je 1966. godine u Subotici. Studirao je arhitekturu, no diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1996. godine, kao profesor likovne kulture. Član je HDLU od 1996., a od 1997. je voditelj Galerije VN u Zagrebu.
