DRUGO LICE GORGONE
predavanje o gospodični tajnici, financijama, zagrebačkom GEFF-u, korespondenciji M. Horvata i g. Fryju
Postoje li neki detalji o životu i aktivnostima članova Gorgone koji su promakli stručnoj javnosti ili su posve nepoznati široj publici? Gotovo da ih nema nakon dvije vrijedne publikacije u izdanju MSU-a, prve iz 1977. (Nena Dimitrijević) i druge 2002. (Marija Gattin) te HRT-ova dokumentarca iz 2012. (Ana Marija Habjan). Ipak, treba imati u vidu činjenicu da su preostali dokumenti o tajnom zagrebačkom „Družtvu“ provokativan materijal za sve muzejske institucije koje trenutno zbrajaju informacije o periodu šezdesetih u istočnoj ili jugoistočnoj Europi. Jedna od tih institucija svakako je i newyorška MoMA koja u svojoj kolekciji posjeduje kolektivnu legitimaciju Gorgone, a koju je Josip Vaništa napravio u šest ili sedam primjeraka. „U šali“, kaže Vaništa, za sve članove „Družtva“ kako bi se, prema potrebi, što bezbolnije i bez velikih riječi mogli predstavljati u javnosti. Legitimacija ili „fotokompenzacija“ je nezaobilazan artefakt svakog ozbiljnog istraživanja zagrebačkog „antikolektiva“. Na predavanju će zainteresirani posjetitelji biti u prigodi vidjeti i dokumente, fotografije i artefakte posve nepoznate stručnoj javnosti. Fotografiju anonimne tajnice koja je držala kasu uzajamne pomoći za Studio G – komornu galeriju u Preradovićevoj u sklopu radionice za okvire (Šira). Moći će vidjeti malo poznate i posve nepoznate radove „nevidljivog“ člana Gorgone Miljenka Horvata, koji je prvo živio u Parizu, a potom preselio u Montreal. Pa njegovu korespondenciju na osnovu koje je bilo moguće iščitati dosad nepoznate aktivnosti „Družtva“ itd. Na koncu, predavanje se dotiče „politike odustajanja“ od umjetnosti i društva u šezdesetima. U njemu je (odustajanju) bilo tihe društvene subverzije i možda čak namjere (nesvjesne) da se njezini rezultati zbrajaju znatno kasnije – u drugom desetljeću XXI. stoljeća. Dakle, u danima kada newyorška MoMA predstavlja artefakte hrvatskog „antiumjetničkog kolektiva“ iz svog fundusa, na izložbi „Transmisije: Umjetnost u Istočnoj Europi i Latinskoj Americi, 1960.–1980.“ koja traje do siječnja iduće godine. Galerija Mitchell-Innes & Nash na Madison aveniji pridružila se spomenutoj inicijativi te je (8. rujna) predstavila djela trojice gorgonaša – Knifera, Mangelosa i Vanište.
ŽELJKO KIPKE (Čakovec, 1953.) – slikar, pisac, povremeno djeluje u području filma. Diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu (1971.–1976.). U prvoj polovici osamdesetih snima kratke filmove u S8 formatu kojima dokumentira vlastite akcije u javnim prostorima. Predstavljao je Republiku Hrvatsku na Venecijanskom biennalu 1993., a dvije godine kasnije na Kairskom biennalu. Piše eseje i kritike o eksperimentalnom filmu te likovnoj praksi u dnevnoj štampi i časopisima. Član je Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) i Hrvatskog društva filmskih kritičara (HDFK). Selektor je hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom biennalu 2007. godine. Do sada mu je objavljeno devet knjiga – od zbirke teoretskih članaka i eseja o suvremenoj umjetnosti, zbirke kratkih priča do jednogodišnjeg dnevnika, kataloga snova te knjige koincidencija. Živi u Zagrebu.
Predavanje je, između ostalog, zasnovano na istraživanju Tihomira Jukića i Marinka Sudca za potrebe monografije Gorgona u autorstvu Ješe Denegrija.
