U posljednje vrijeme, rad Julião Sarmentoa postao je izuzetno relevantan zahvaljujući načinu na koji se njegove predodžbe sučeljavaju s publikom. Iz ovog naizgled formalnog pitanja, moguće je izdvojiti više razina značenja zahvaljujući raznim metodologijama koje Sarmento istražuje u različitim medijima. Slikarstvo, kiparstvo, video ili fotografija, u povijest umjetnosti su fragmentarno isprepleteni postupci kojima Sarmento u gotovo transgresivnom smislu koristi izazovne predodžbe proizvedene u književnosti i kinematografiji, ne bi li sagledao našu intimu i njene poveznice s kolektivnom imaginacijom
Izložba, postavljena u tri gradska izložbena prostora: Galeriji Kula, palači Milesi i Galeriji umjetnina; zahvaljujući radovima u različitim medijima gledateljima nudi nekoliko putanja za upoznavanje Sarmentovog opusa. Video ROC (40 plus jedan) kojim izložba započinje u Galeriji Kula iznosi cijeli niz tema koje umjetnik istražuje tijekom izložbe, a postavom saturira cijeli izložbeni prostor stvarajući jedinstveni uvodni dojam. U videu, ženska se osoba recitirajući Ludwig Wittgensteinova Opažanja o boji polako razodijeva pred neoklasicističkom pozadinom. Kroz izgovorenu riječ, spekulativna i filozofska misao spajaju se s performansom tijela u akciji čija se inicijacijska jedinstvenost snaži dok odjeća pada.
Naslov izložbe, Bolje ne može, ujedno je i naslov djela iz skupine radova koji će biti izloženi u Galeriji umjetnina. Ovaj učestali, klišeizirani izraz u izravnom je kontrastu s elementima slike. Položaji i kretnje triju ruku pod crtežom neprepoznatljive i djelomično difuzne arhitektonske strukture, stvaraju čudnu i uznemirujuće nejasnu kompoziciju nalik postupnom blijeđenju sjećanja na prethodnu egzistencije. Jedna ruka grabi mišicu ruke čiji dlan palcem prodire u drugu ruku, ostavljajući treću ruku rastvorenom i gotovo nepokretnom. Ne uspijevamo odmah pobrojati ove nesparene dijelove tijela, kao ni shvatiti koliko tijela izvorno postoji. Dijelovi tijela na slici upućuju nas na trajnu kontradikciju koju Sarmentova djela prenose na nas, a koju izložba prikazuje kao itinerarij stalno otvorenih narativa koje nikada ne slijede nužnost ili zaključak. Ovaj događaj može se promatrati kao uvod u opus kontinuirano otvorenog karaktera, nešto što se u umjetničkoj i misaonoj praksi Julião Sarmentoa doživljava kao čin otpora kojim se razbijaju sve interpretativne mogućnosti ponuđene i dekonstruirane pojedinačnim umjetničkim radom. --- João Silvério, kustos
O umjetniku
Julião Sarmento rođen je 1948.g. u Lisabonu, Portugal, a živi i radi u Estorilu, Portugal. Završio je slikarstvo i arhitekturu pri Lisbon School of Fine Arts. U svom radu koristi široki raspon medija – slikarstvo, crtež, skulpturu, fotografiju, film, video i instalaciju. Tijekom četiri desetljeća svog stvaralaštva izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama širom svijeta. Julião Sarmento predstavljao je Portugal na 46. Venecijanskom bijenalu. Sudjelovao je na 7.i 8. Documenti (1982., 1987.), Venecijanskom bijenalu (1980. i 2001.) i São Paulo Biennale (2002.). Njegovi radovi nalaze se u brojnim javnim i privatnim zbirkama diljem Sjeverne i Južne Amerike, Europe i Japana.
u suradnji Galerije umjetnina, Galerije Kula i HAZU Split
