Stručni žiri u sastavu: Silva Abramović, Anita Miloš, Luka Radica, Darko Škrobonja te kao predstavnik Galerije umjetnina Branko Franceschi; po pristiglim prijavama izabrao je parove:
Duje Matetić i Mirela Plenković (Split)
Michel Mesarić i Mia Krneta (Rijeka)
Eva Herceg i Anja Tomljenović (Zagreb)
Viktorija Križanović i Marija Škegro (Osijek)
Mirela Plenković o Duji Matetiću
„Grad koji nestaje“ video je instalacija autora Duje Matetića kojom problematizira pitanje suodnosa stare gradske jezgre i kompleksa trgovačkog centra smještenog na samoj margini grada Splita. Naziv rada referira se na posljednji ciklus slika Emanuela Vidovića pod naslovom „Split koji nestaje“ – slikarevih intimnih reminiscencija na rodni grad koje djeluju poput krhkih privida i odišu sentimentom nekih minulih vremena. Matetića također zanima fenomen izmicanja dimenzije prostora-vremena, naravno, u kontekstu trenutnog stanja gdje nekada prominentni punktovi grada mjesto ustupaju novim, kao rezultat konzumerističkih stremljenja suvremenog društva.
Mia Krneta o Michelu Mesariću
RGB song je audio-video instalacija vizualne reprezentacije zvuka apstraktnim svjetlosnim zapisima. S obzirom na umjetnikovo glazbeno i likovno obrazovanje, rad je spoj eksperimenta frekvencijama zvuka i svjetla, odnosno boja. U smjeru suvremenih težnji spajanja umjetnosti, znanosti i tehnologije, Mesarić eksperiment započinje istraživanjem zvuka. U složenom sustavu suvremenih analognih i digitalnih tehnologija za reproduciranje i snimanje zvuka, umjetnik eksperimentira s frekvencijama, intenzitetom, trajanjem i bojama tonova.
Anja Tomljenović o Evi Herceg
Svi prolazimo određen oblik inicijacije. Neovisno o povijesnom razdoblju, ona je postavljena nizom društveno uvjetovanih okvira poput obrazovanja i religije u ranijim fazama života, kao i profesijom, brakom te drugim međuljudskim odnosima kasnije. Upravo će spomenutu tematiku kiparica Eva Herceg pretočiti u vlastito iskustvo studiranja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i modelirati je u motivaciju za svoj diplomski rad. Naime, početna premisa bila je neposredno uključivanje većeg broja ljudi u nastanak likovnog rada, stoga je autorica pomoću crowdsourcinga prikupila materijal – kartonske kutije za jaja koje se namaču, cijede, miješaju s ljepilom, mijese u gustu kašu te oblikuju u specifične forme ljuski.
Marija Škegro o Viktoriji Križanović
John Cage je rekao Ne postoji takva stvar kao što je tišina. Rad Field Recordings, studentice Umjetničke akademije u Osijeku Viktorije Križanović, konceptualno je podijeljen u tri dijela: sastoji se od dvanaest grafičkih otisaka Field recordings i pripadajućih 24 glasovnih Partiture for three voices – kompozicija za tri vokala te audio snimka izvedbe prema grafičkoj notaciji. Konceptualni rad autorice pokušava odgovoriti na jednostavna pitanja: Kako ozvučiti ono što nema glasa? Kako živom elementu dati mogućnost izražavanja? Alternativnim načinom vizualnog zapisa mjesta, gotovo site specific izvedba, autoričini su grafički otisci prikazi stvarnog stanja prirode u određenom vremenskom intervalu, a glasovna kompozicija je upravo interpretacija, odnosno pokušaj odgovora na postavljena pitanja
