......
Iako bi se u povodu ove izložbe mogao očekivati neki standardniji pregled, recimo nešto poput rekapitulacije učinjenog (ispisanog i naslikanog) ili kronološki uređen zapis koji će čitatelju/ici omogućiti “nadzor” nad opusom slikarice, pred vama je sve samo ne to. Jer i moj pristup njezinu opusu meandrirao je kroz godine i mijenjao se. Čitanju ovog osebujnog teksta, labirinta sazdanog od znanja i muke koji računa na aktivnog i zainteresiranog gledatelja, pristupala sam ovisno o raznim okolnostima, među kojima one iz privatnog života svakako treba uzeti u obzir.
Gledatelja koji se još uvijek zna i želi “igrati” riječima i njihovim značenjima, koji će se upustiti u neizvjesno putovanje gusto ispisanim redcima koje nikamo ne vodi. Jer pred slikom stojimo sami, fokusiramo se na polje omeđeno rubom, napetu ravnu površinu na kojoj ne prepoznajemo naslikane oblike već vizualne znakove svijeta koji se reprezentira na posve drugačijoj osnovi.
....
Iz teksta Sandre Križić Roban
Anabel Zanze rođena je 1971. godine u Dubrovniku, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu (prirodoslovno-matematičkoga smjera.) Godine 1991. upisala se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (grafički odsjek) i diplomirala, u klasi prof. Ante Kuduza, 1996. Između 1998. i 2004. predavala je likovnu kulturu u osnovnoj školi Marina Držića u Dubrovniku. Od 2004. živi i radi u Zagrebu. Članica je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).
Nastupala je u istaknutim hrvatskim muzejima i galerijama moderne i suvremene umjetnosti na samostalnim i skupnim izložbama. Njezina djela čuvaju se u tim muzejima i galerijama te u hrvatskim i stranim privatnim zbirkama. Uvrštena je u knjigu Sandre Križić Roban Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas. Odgovornost slike u vrijeme nestrpljivog pogleda.
