Od 1953. godine i Posmrtne izložbe Emanuela Vidovića Galerija umjetnina priredila je preko pet stotina, što vlastitih što gostujućih izložbi: od samostalnih nastupa suvremenih autora, preko retrospektivnih, monografskih i komemorativnih do skupnih, tematskih i edukativnih. U nastojanju da se prezentiraju aktualna zbivanja na likovnoj sceni, podsjeti na značajne i otrgne od potpunog zaborava one manje značajne opuse, a sve u cilju privlačenja i educiranja publike,… ostala je otvorena tema animalistike. Treba podsjetiti da je u Galeriji u posljednjih dvadesetak godina priređeno nekoliko samostalnih izložbi umjetnika srednje i mlađe generacije koje su vezane ili se naslanjaju na spomenuti žanr, a pribroje li se tome srodne izložbe u drugim kulturnim ustanovama postaje očita sve veća vidljivost animalistike na splitskoj likovnoj sceni. Potvrda je to da životinjski svijet još od špiljskih slikarija iz razdoblja paleolitika do artefakata drevnih civilizacija, novovjekovne i recentne umjetnosti, predstavlja bogato tematsko vrelo velikog interpretativnog i simboličkog potencijala. Vremensko prostorni okvir koji obuhvaća ova izložba ipak je sužen pa su izvan fokusa ostala predmoderna vremena, dok izabrani umjetnici pripadaju splitskom likovnom krugu.
Prve predodžbe o animalistici kao umjetničkoj preokupaciji Splićani su mogli steći 1908. godine na čuvenoj Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi, gledajući kiparske radove Branislava Deškovića. Dvadesetpetogodišnji Pučišćanin s pariškom adresom bio je zastupljen s tri portreta i šest djela s prikazima životinja: psa, magarca i nekoliko konja, među kojima su bile dvije konjaničke statue. Osim u Deškovićevim djelima životinje su bile zastupljene u dva kiparska rada Ivana Rendića nastanjenog u Trstu, te na jednoj slikarskoj kompoziciji Splićanina Virgila Meneghella-Dinčića. Uzmemo li u obzir sudjelovanje dvadeset i osam umjetnika i umjetnica s oko 155 eksponata, moramo konstatirati da su animalistički motivi na najprominentnijoj manifestaciji u povijesti splitske moderne umjetnosti bili rijetko zastupljeni. Neki umjetnici jednostavno nisu bili skloni prikazivanju životinjskih bića, a možda su se i rukovodili pretpostavkom o nezainteresiranosti potencijalnih kupaca za animalistiku.
Što se tiče Splita, treba imati u vidu da nitko od umjetnika koji su participirali na splitskoj likovnoj sceni, kako u prošlosti tako i danas, nije se bavio niti se isključivo bavi animalistikom. U nasljeđe moderne uključeni su slikarski, kiparski i grafički radovi na kojima životinje zauzimaju dio kompozicije ili, u rjeđim slučajevima, predstavljaju isključivi sadržaj djela. Činjenica jest da je životinjski svijet umjetnicima sve zanimljiviji, u čemu možemo nazrijeti utjecaj rastuće globalne svijesti o pravu na postojanje i očuvanje ranjive i nedovoljno zaštićene zoosfere. S druge strane, umjetničko djelovanje može doprinijeti humanijem i uviđavnijem odnosu javnosti prema životinjama, pa se nadamo da će se taj trend i nastaviti.
Na izložbi Između srca i želuca – neki primjeri animalistike u splitskoj likovnoj umjetnosti predstavljeni su odabrani radovi iz opusa osmero umjetnika i jedne umjetnice. Kronološkim slijedom godina rođenja zastupljeni su Emanuel Vidović, Branislav (Branko) Dešković, Ivan Mirković, Antun Zuppa (Zupa), Andrija Krstulović, Petar Jakelić, Ljubica Buble Dragojević, Edvin Dragičević i Vinko Barić. Gledajući u cjelini, njihovo umjetničko djelovanje proteže se kroz modernu i suvremenu umjetnost. Zajednička im je vidljivost animalističkih motiva u opusima, poetička profiliranost i likovna izražajnost. Zahvaljujući njihovom umjetničkom angažmanu ostvarena je izložba na kojoj su životinjska bića nakratko važnija od ljudi. Realnost našeg svijeta ipak je poprilično drugačija i vrvi od njihovog iskorištavanja i minoriziranja. Možda će izloženi bestijarij nekoga podsjetiti koliko je životinjski svijet bitan i koliko bi bili usamljeni kada ga ne bi bilo.
