Osam desetljeća života od kojih je šest i pol posvećeno fotografiji povod su ovogodišnjoj izložbi Ante Verzottija u Galeriji umjetnina. Gotovo dva desetljeća nakon održane retrospektive (2004.), ovaj doajen fotografske scene Splita i nositelj počasnog zvanja Majstor fotografije Hrvatskog fotosaveza prvog reda (od 2008.) u istome muzeju predstavlja se izložbom TRAŽITELJI SMISLA, kojom namjerava simbolički zaključi dugogodišnju javnu karijeru. Iako još uvijek agilan i predan svom pozivu odlučio se, ponukan vlastitim godinama, „na vrijeme dostojno oprostiti sa splitskom publikom“. Zamisao je začinio željom da se to dogodi u zgradi gdje je 1942. godine rođen, misleći pritom na Galeriju umjetnina koja danas djeluje u prostoru najstarije splitske bolnice.
Niz godina je posvećenost fotografiji kod Verzottija bila isprepletena s bavljenjem filmskim snimanjem, montažom i režijom u domeni eksperimentalnog, dokumentarnog i igranog filma, što mu je donijelo nekoliko vrijednih nagrada. Znanje i iskustvo stečeno na filmskom polju odavno je inkorporirao u fotografski medij, što je vidljivo i na recentnoj izložbi. Sačinjena je od šezdeset radova nastalih u periodu od 2005. do 2022. godine. Većina ih pripada ciklusima FLUORESCENCIJE, GRAD, JEDRENJE, TRAŽITELJI SMISLA, VIDOVIĆ i Western tv FRESKE.
Najnoviji rad i ujedno najpotresniji je triptih ZBOGOM UKRAJINO. Ruska invazija u veljači ove godine potaknula je fotografa da informacije o mahnitom razaranju, ubijanju i zlostavljanju amalgamira u tri fotografije. Pored dokumentarnih snimaka iz medija u realizaciji je posegnuo za svojim fotografskim bilješkama s otoka Hvara i splitskog Peristila, kao i za strip-slikama Roya Lichtensteina. Postupcima citiranja, kolažiranja i montaže iz raznovrsnog je i raznodobnog materijala konstruirao fotografske slike snažnih emocija.
Otkako se sedamdesetih godina prošlog stoljeća počeo baviti montažama, najprije u formi foto-kolaža, Verzotti sve češće prakticira i druge postupke u obradi fotografskih zapisa. Pritom koristi razne filtere, pegla slike, izvodi fluorescencije… Postprodukcija digitalnih snimaka sve više postaje njegov modus operandi, čije poetičko ishodište možemo naći u davno formiranom stavu o neobjektivnosti fotografije. Temperamentan kakav jest, kadgod mu se ukaže prilika s guštom kaže „Fotografija je totalna laž“. Još od formativnog razdoblja važnije mu je to što slika poručuje od onoga što prikazuje. Zahvaljujući obilnom stručnom znanju i iskustvu, istančanom i istreniranom oku te kreativnom i čestom korištenju računalnih programa, na pojedinim radovima teško je razlučiti je li prikazuju stvarnu ili fikcionalnu situaciju.
Šira gradska jezgra Splita s nezaobilaznom Rivom uobičajeni su prostori Verzottijevog dnevnog đira. Njegov profesionalni nerv važan je stimulans toga rituala u kojemu su fotoaparat i mobitel uvijek pri ruci. Iako posjeduje famozni fotografski osjećaj za jedinstveni i neponovljivi moment osobito ga zanima narativni potencijal prizora, priča koja počiva na suodnosu vizualnih i diskurzivnih sadržaja unutar kadra. U fotografiju želi upisati i učiniti vidljivim vremenski kontinuum, vrijeme prije i nakon zamrzavanja. Verzotti je fotograf s predumišljajem, jedinstveni spoj producenta, režisera i fotografa koji se ne prepušta u ruke Kairosa nego zamišlja, prepoznaje ili provocira situacije vrijedne snimka.
Tijekom dugogodišnje zaokupljenosti fotografijom ogledao se u brojnim žanrovima. Tako je, primjerice, s portretom osvojio prvu međunarodnu fotografsku nagradu u karijeri (1972.), pratio je kazališni repertoar i pojedina sportska natjecanja, dokumentirao dnevna događanja, kamerom bilježio ruralne pejzaže Dalmatinske Zagore, spomeničku baštinu i vedute Splita, urbane prostore nekih europskih gradova i New Yorka (kojega je iz godine u godinu uzastopno posjećivao cijelo desetljeće), okušao se u sakralnim temama… Otvorenost za kompjutersku modifikaciju digitalno snimljenog materijala usmjerila ga je izradi tehnički zahtjevnih fotomontaža složenog značenja. U ciklusu VIDOVIĆ okosnicu čine izvorni snimci bez izrazitih naknadnih intervencija. Vidovićeve nostalgične ugođaje, meke oblike i sfumatoznu atmosferu Verzotti je uspio rekreirati zahvaljujući uvelike eksperimentalnoj domišljatosti. Motive je fotografirao s jednim ili više slojeva plastične vrećice na objektivu. Verzottijev piktorijalizam aktualizira staru temu odnosa fotografije i slikarstva koja je dugo vremena opterećivala oba medija. Verzotti ne samo da fotografiju stilizira prema određenom slikarskom modelu, kao u ciklusu inspiriranim Vidovićem, nego za režirane fotografije kao predložak uzima konkretne slike i prevodi ih u fotografski medij. U posljednje vrijeme oduševio se slikama hiperrealističkih i nadrealističkih karakteristika Jeffreya Smarta u želji da njegove ispeglane fotografije izgledaju kao Smartove slike.
Počevši od foto-kolaža u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, u svoje fotografske uratke nerijetko inkorporira elemente karakteristične za filmsku montažu. Foto-kolaži su zastupljeni i na oproštajnoj izložbi, a istom prigodom publika će moći testirati i fluorescencije iz istoimenog ciklusa i ciklusa Western tv FRESKE. Okosnica prvoga su snimci nastali u eksterijeru dok se drugi ciklus bazira na snimcima televizijskog ekrana s prizorima iz vestern filmova.
Motiviran kontinuiranom i postojanom strašću za fotografiranjem, Ante Verzotti u posljednjih je nekoliko godina realizirao tematski i poetički raznovrsne radove izrazitog imaginativnog potencijala i tehničkog majstorstva. Još uvijek živ interes za propitkivanje izražajnih mogućnosti i granica medija svjedoči o mladalački svježem i vitalnom stvaralačkom erosu.
Ante Verzotti rođen je 26. siječnja 1942. u Splitu. Studirao je na Akademiji lijepih umjetnosti FAMU u Pragu gdje je 1973. diplomirao filmsko i televizijsko snimanje. Teorijski dio njegovog diplomskog rada Problematika 70-mm filma postao je standardni priručnik FAMU u Pragu. Fotografijom se bavi od 1957. Prvu značajniju, a možda i najvažniju nagradu za fotografiju dobio je na međunarodnoj izložbi 1972. za portret Liza (Grand Prix na 7° Torrione d' Oro, Grandisca d' Isonzo, Italija). Realizirao je dvadeset sedam samostalnih izložbi fotografija i sudjelovao na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu na kojima je dobio i zapažene nagrade (Treća nagrada na međunarodnoj izložbi Čovjek i more u Zadru 1976., zlatna medalja za Life fotografiju u Valjevu 1979., Grand Prix na Izložbi sportske fotografije u Portorožu 1991.). Bio je službeni fotograf Mediteranskih igara u Splitu 1979. i Europskog prvenstva u plivanju i vodenim sportovima 1982. Od 1979. do 1999. sustavno fotografski dokumentira sve programe Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i Splitskog ljeta. Od 1992. stalno je zaposlen u novinskoj kući Slobodna Dalmacija kao urednik fotografije i fotoreporter. Urednik je fotografije, autor ili jedan od fotografa nekoliko monografija među kojima je i fotomonografija Split iz 2004., koja je u cijelosti njegov autorski projekt. Od osnutka Umjetničke akademije u Splitu 1997. do umirovljenja predaje na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija kolegije Osnove fotografije I. i II. i Osnove filmskog snimanja. Aktivni je član Fotokluba Split od 1957. i Kino kluba Split od 1959., član je Hrvatskog društva filmskih djelatnika (HDFD) od 1975., Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) od 1980. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) od 1981. Kao filmski snimatelj, montažer i režiser radi od 1960. Samostalno je snimio, montirao i režirao 13 kratkometražnih filmova eksperimentalnoga, igranoga i dokumentarnoga žanra. Od 1965. sudjelovao je u realizaciji profesionalnih kratkometražnih i dugometražnih filmova, surađujući s istaknutim filmskim redateljima poput P. Krelje, V. Mimice, R. Grlića, i L. Zafranovića. Za cjelokupan autorski rad na filmu Twist-twist nagrađen je 1962. prvom nagradom za eksperimentalni film u Sarajevu te za cijeli opus eksperimentalnog filma 1965. na GEFF festivalu u Zagrebu. Godine 1967. dodijeljena mu je titula Majstora neprofesionalnog filma. Na Festivalu dokumentarnog filma u Chicagu 1982. dobio je posebnu nagradu za snimateljski rad na dokumentarnom filmu New York. Za snimateljski rad nagrađen je i za srednjemetražni igrani film Mora, 1971. te 1978. za srednjemetražni dokumentarni film Vladimir Nazor na Festivalu kratkog metra u Beogradu. Hrvatski fotosavez mu je 2008. dodijelio najviše počasno autorsko zvanje, prvo takvo u Hrvatskoj, titulu Majstor fotografije prvog reda (MF-HFS). Dobitnik je Nagrade grada Splita za životno djelo 2011. Godine 2016. dobio je nagradu Joško Kulušić Slobodne Dalmacije za životno djelo u području novinarstva. Živi i djeluje u Splitu.