Suradnjom sa splitskim umjetnikom Hrvojem Cokarićem Galerija umjetnina započinje sudjelovanje na međunarodnom višegodišnjem projektu GARDENING OF SOUL koji je osmišljen oko umjetničkih interpretacija fenomena vrta i vrtlarenja shvaćenog u širem socijalnom, ekonomskom, ekološkom i kulturnom kontekstu.

Teme vezane uz ekologiju s naglaskom na prostor, zajednicu i kontekst, uz korištenje novih tehnologija, neke su od značajnijih odrednica umjetničkog djelovanja Hrvoja Cokarića. Posljednjih nekoliko godina pokazuje zanimanje za područje akustične ekologije te svoj rad usmjerava na biljke, odnosno njihovu sposobnost stvaranja električnih signala u ovisnosti o različitim podražajima poput svjetla, varijacije temperature, ranjavanja, nedostatka vode ili stimulaciji promjenom smjera gravitacije. Ta svojstva biljaka dobro su istražena i za komercijalne vrste katalogizirana, tako da je moguće znati nedostaje li biljkama hranjiva, vode i optimalne temperature važne za njihov razvoj. Biljka možda nema svijest, ne može govoriti kao čovjek, glasati se kao životinja, ali na svoj način osjeća život oko sebe i u stanju je putem posebne opreme to i pokazati. Ovaj projekt približava nam tu dimenziju biljaka koju ljudi, iako za nju znaju, nisu posve osvijestili. Kroz spoznaju o složenosti i vrijednosti živih bića koja ga okružuju, čovjek može bolje pojmiti svoju vrijednost i svoje mjesto na ovom svijetu. Kako bi to približio posjetiteljima, autor koristi opremu putem koje prima električne signale koje biljke stvaraju te ih putem računala pretvara u audio instalaciju. Za to su potrebne dvije elektrode, jedna koja se stavlja na list i druga koja se ubode u zemlju kraj biljke. Uz njih se postavi nekoliko uređaja koji hvataju unutrašnje energetske valove biljke, njene elektromagnetske vibracije. Kao što EEG prati moždane impulse ljudi, tako ovi uređaji čitaju unutrašnji impuls biljaka te iz njega generiraju signal što omogućuje komunikaciju preko kompjutora i sintesajzera, tj. omogućuje da se električni impuls biljke pretvori u glazbu, tonove, melodiju. Biljke reagiraju na ugodne podražaje višim i harmoničnijim zvukovima, a na neugodne podražaje dubljim i grubljim zvukovima.

Kao idealno mjesto izvedbe najnovijeg Cokarićevog rada pokazao se Vrt prošlosti i budućnosti, projekt kojeg je 2015. godine inicirao tadašnji ravnatelj Galerije umjetnina Branko Franceschi, a kojeg je koordinirala i vodila Udruga Permakultura Dalmacija. Raznovrsno mediteransko bilje (maslina, planika, ružmarin, agava, smokva, lovor, oleandar,…) posađeno je u sedamnaest recikliranih kontejnera za otpad postavljenih u formu kozmograma prema ideji Marka i Marike Pogačnik i Simone Čudovan koji kombinira oblik mandorle kao ženskog principa i dvije strelice kao simbol muškog principa, predstavljajući energetsko sjeme, zametak novog prostora i budućih sadržaja Galerije umjetnina. U muzejskom Vrtu Cokarić se fokusira na reakciju pojedinih biljaka na poeziju te odabire nekoliko tekstova koje čita odabranim biljkama (planika i oleandar). Dobiveni rezultat je očaravajući. Stvorena je jedna nova vrsta zvučnog krajolika koji oživljava prirodu s doslovno organskim varijacijama u notama, ritmu i tonu. Ozvučenje tih signala u takvom kontekstu stvara prekrasnu glazbu koja bi se mogla nazvati „organskom elektronskom glazbom“ kojom je ostvarena spontanost komunikacije i ležernost ambijenta dajući jednu sasvim novu dimenziju muzejskom Vrtu. Pažljivo osmišljen cijeli koncept performansa vješto je ukomponiran u već definiran prostor muzejskog Vrta čime je ostvarena organska povezanost dvaju elemenata. Treći, jednako bitan element kojemu autor pridaje pažnju, jest posjetitelj. Večer uoči otvorenja izložbe i predstavljanja projekta, upriličeno je ponovno izvođenje performansa, ali ovoga puta autor ostavlja publici mogućnost recitiranja poezije biljkama dok on preuzima ulogu programera koji ton recitatora iz publike usklađuje s harmonijskim uzorkom koji u tom trenutku proizvode biljke. Prožimanje tih triju elemenata uvjetuje višestruku dinamiku interakcije. Ležernost prostorne koncepcije omogućuje nesputanu i prirodnu komunikaciju između biljaka i prostora vrta, kao i posjetiteljev doživljaj ambijenta. Ovim projektom, koji omogućuje ljudima da posredno čuju, dožive suptilne, inače nečujne zvukove biljnog svijeta, Hrvoje Cokarić nastoji produbiti povezanost ljudi sa svijetom prirode, aktivirati sve slojeve društva apelirajući na povratak zemlji, povratak korijenima. To je poziv na održivi život u skladu s okolišem i svim njegovim sastavnicama.

Razmatranje razmjera ekoloških problema, odnosno preispitivanje načina na koji su ljudi povezani sa svojim okolišem postala su iznimno važna pitanja. Umjetnost koja pruža uvjerljiva sredstva povezivanja s prirodnim svijetom zasigurno može izmijeniti stavove, ponašanja i načine našeg supostojanja s prirodnim okolišem. Njezina vrijednost je u tome da nas može angažirati, fizički i psihički, s ciljem refleksije i djelovanja. U konačnici Cokarić želi upravo to, uvećati ulogu umjetnosti u društvu jer je uvjeren da umjetnost može mijenjati političku, socijalnu i estetsku praksu.

Ambijentalna audiovizualna instalacija Hrvoja Cokarića nakon Galerije umjetnina u prosincu će ove godine biti predstavljena na velikoj međunarodnoj izložbi na Umjetničkoj akademiji u Usti nad Labem u Češkoj koja je nositelj ovog međunarodnog projekta.

Hrvoje Cokarić (rođ. 1974.), redatelj, umjetnik multimedije i performer s nizom zapaženih likovnih, izvedbenih i scenskih projekata. Kao likovni umjetnik / performer izlaže uglavnom multimedijalne instalacije: Salon mladih - Zagreb 2001., Splitski salon 2003.-2009., ArtiST now 2004., Adria Art Anale 2004., samostalna izložba u okviru ciklusa Zvuk-objekt MKC-Split 2010., Splitski likovni trenutak, Galerija kazamat 2011., izvodi performanse na svim edicijama splitskog festivala performansa Dopust. Sudjeluje kao umjetnik i kustos na kustoskoj platformi Symposiom u produkciji HULU Split (2011.-2015.). Osmišljava idejna rješenja za scenografije svih predstava FFT-a od osnivanja do danas (http://www.fraktalfalusteatar.com). Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HULU Split).

Od značajnijih projekata valja istaknuti međunarodni likovno-novomedijski projekt Toward Europe (2015.). U sklopu ovog projekta kojem je cilj bio revitalizirati dalmatinskog magarca, uz pomoć tima inženjera razvijen je "solarni samar" - sedlo za magarca koje je u stanju kolektirati energiju iz Sunca i time omogućiti "off grid" rad multimedijalnim umjetnicima. U sklopu ovog projekta formirana je i kustoska platforma kroz koju je realizirano više samostalnih i grupnih izložbi.