Dugogodišnji doživljaji otuđenosti, depresije i straha kao aktualni tereti generacije Z, rezultirali su samonametnutom autorovom izoliranošću koja je ponajviše i dovela do njegovog eskapizma u sfere digitalnih medija, dok se osjećaji koji su se razvili sažimaju u zajedničku riječcu ennui. Originalno naslovna imenica francuskog jezika, ennui, u prijevodu na hrvatski jezik stoji za riječi dosada, bezvoljnost i nezadovoljstvo proizašli iz nedostatka životnog uzbuđenja. Spomenuti opisi postaju inspiracija za temu novog Frančićevog ciklusa.
Umjetnik Mihael Frančić stvara ciklus od osam psiholoških autoportreta donoseći njima svoje unutarnje stanje koje se odražava u depresiji, letargiji, anksioznosti te traumama. Iskustvene traume doživljene putem verbalnog i fizičkog nasilja pretočile su se u želju za izbjegavanjem nepotrebna isticanja pred masama. Ovoga puta umjetnik svjesno izlaže sebe na platnu. Podloga za rad su fotografije umjetnikova tijela i okoliša snimljene mobilnim uređajem iz različitih perspektiva. Perspektiva snimljenih fotografija formira realan (i jedini mogući) pogled na tijelo pojedinca koje ne izlazi iz njegovih okvira jer ih umjetnik stvara u dosezima vlastitih mogućnosti, odnosno položaja ruku. Intimne fotografije tijela s okolišem razvijaju se u digitalnom programu kao skice, a zatim se uljanim i akrilnim bojama prenašaju na slikarsko platno. Skice napravljene u digitalnom formatu iskazuju autorovu privrženost dugogodišnjem izvoru životnih iskustava. S druge strane, želja za izlaskom iz sigurne zone virtualnog svijeta nadjačala je samopotiskivane probleme koji su se katarzički pročistili fizičkim radom na djelu.
Simbolično, nazivi radova prate svaku od poteškoća s kojom se autor suočava u svakodnevnom životu. Autor djelima priča priču osobne tematike, a pomno biranim bojama unaprijed navješćuje poteškoću kojoj pridaje pažnju na pojedinom platnu. Ružičasta pozadina rada „Bez glasa“ stapa se sa sivim i ljubičastim premazima na prikazanom autoportretu te zaziva sirovost i ogoljenost ljudskog mesa, dok ta ista ružičasta boja u djelu „Percepcija“ simbolizira pasivnost i pretjeranu emotivnost. S druge strane, narančasta boja utjelovljuje osjećaj frustracije, a plave bojane plohe dočaravaju melankoliju, sjetu i tugu. Za umjetnika je žuti okoliš ujedno i sretan okoliš, a forme zelene boje nagovješćuju truljenje koje izaziva konačno raspadanje. Crvena boja simbolizira snažne emocije koje izgaraju u umjetniku, a koje se očituju osobnim nezadovoljstvom kvalitete proživljenih trenutaka.
Tri Frančićeva rada manjih dimenzija (90 x 60 cm) međusobno su povezani zajedničkom riječcom „bez“. Radove „Bez glasa“, „Bez osobnosti“ i „Bez budućnosti“ čine gotovo bezglavi autoportreti umjetnika. Težina svakodnevno izgovorenih riječi cijedi se poput triju ljubičastih linija iz zamišljenih usta na autoportretu bezglavog lika u djelu „Bez glasa“. Nemogućnost pravovremenog izražavanja emocija riječima, dovodi do frustracije utjelovljene narančastom bojom na radu „Bez osobnosti“ u kojoj autor ostaje emocionalno zakinut poput neaktivnog pozadinskog predmeta u prostoru. Spomenuta ograničenja rezultiraju strahom od mogućeg društvenog zaborava i ostavljenosti. Melankolična plava boja rada „Bez budućnosti“ priziva tugu i neizvjesnost budućeg života u kojem će autor svoju starost dočekati sam. Radovi „bez“ usmjereni su na dosadašnje umjetnikove radnje koje će svoje rezultate imati u budućnosti. Može li autor mijenjati svoje navike, misli i pretpostavke? Koji su to aktualni egzistencijalni problemi koje autor propituje u sljedećih pet radova iz ciklusa?
Djelo naziva „Glad“ jedno je od pet radova većeg formata (150 x 100 cm) koje utjelovljuje gubitak samokontrole u jelu i piću. Nikada do kraja fizički zadovoljen hranom, a zapravo emocionalno gladan, Frančić svoje tijelo oblikuje u „rupu bez dna“ koje je jedno od izvora problema njegovih nezadovoljstava. Razni problemi nataložili su se u slojeve mentalnih barijera koje slikovito prikazuje djelo „Sedimentacija“. Zavist i ljubomora koje autor osjeća prema društvu i pojedincima iz djela metaforički pršte zelenom bojom. Ružičasta pozadina „Percepcije“ prati manjak emocionalne dubine i iskrivljenog osjećaja ljubavi. Ljubav i odnosi nikada nisu crno-bijele prirode, a jedno ljudsko oko prikazano na djelu ne daje dubinu spoznaje. Zaključke o vlastitoj važnosti egzistiranja u društvu kreira pojedinac u vječnom nadmetanju okoline i sebe u radu „Odnosi“. Tko na kraju dobiva u pripetavanju jedinke i okoliša? Ovisi li životni uspjeh o ishodu? Gubimo li svoju prepoznatljivu osobnost ako postanemo „punopravnim“ članom društvene zajednice? „Deformacija“ utjelovljuje aktualna pitanja ambicioznog pojedinca, pritiska okoline, preuzimanja rizika i iskrivljene slike o vlastitim postignućima.
Izlaskom iz vlastitih postavljenih okvira, otvorili smo sebi put prema uzbudljivim i neotkrivenim iskustvima. No, takav korak predstavlja rizik za sve osobne navike, mišljenja i pretpostavke prema kojima trenutno živimo. Je li umjetnik spreman na takvu vrstu neizvjesnosti? Što će se dogoditi? Kroz svoje radove autor pokušava dati odgovor na osobna, ali i opća pitanja koja se dotiču svakog pojedinca i društvene zajednice.
Prepoznajete li sebe?
Blaženka Miše
Mihael Frančić s Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu (mentori: Viktor Popović, red.prof.art i Neli Ružić, doc.art.) i Blaženka Miše s Odsjeka za povijest umjetnosti Folozofskog fakulteta u Spitu (mentor Dalibor Prančević, izv. prof. dr. sc.) su pobjednici ovogodišnjeg nacionalnog natječaja A4, namijenjenog studentima diplomskih studija likovnih akademija i studentima povijesti umjetnosti.
