U Galeriji umjetnina Ana Sladetić kreira zaigran i nesputan ambijent koji društvene probleme provlači kroz optimistični filter, u kojem iako naizgled kaotično no ipak vrlo skladno koegzistiraju slike, bakropisi, tkanina s vezom, led rasvjeta i keramičke skulpture. Premda je svoj koncept realizirala koristeći cijeli raspon raspoloživih umjetničkih objekata, tradicionalnih i suvremenih medija, pokazala je da njezina stvaralačka imaginacija s lakoćom nadilazi jednu formu te se uključuje u složene prostorno-ambijentalne projekte. Humor, atraktivan i upečatljiv kolorit usklađen s principima potrošačke psihologije i ekonomije pozornosti te motivski miš-maš zasnovan na repeticiji motiva, autorica koristi kao strategije za komuniciranje ozbiljnih poruka i kritički angažman unutar kojeg preispituje okoštale kulturološke obrasce, koji definiraju današnji način života: rodne stereotipe, neodgovornu upotrebu prirodnih resursa, medijsko-vizualno onečišćenje, nestanak ručnog rada.

Stalni motiv koji se multiplicira kroz sve medije kao pattern i time povezuje gradivne segmente izložbe Vizualnost artefakata je motiv posude. Na prvu izrazito jednostavan uporabni predmet, gotovo začudno trivijalan izbor, bogatog kontekstualnog potencijala. Odabir posuđa dijelom je autobiografski motiviran, budući da neke od njih potječu iz Slavonije kao i umjetnica. Riječ je o arheološkim artefaktima i uljanicama iz nalazišta Vučedol, tradicionalnim tikvicama i ćupovima za čuvanje rakije s etnološkim motivima te posudama iz autoričina kućanstva. Nadalje, Ana Sladetić u radove involvira antičke hidrije za čuvanje vode, porculanske čajnike i vrčeve uključene u instalaciju Porculanska pjesma iz stalnog postava Galerije umjetnina vizualnog umjetnika Momčila Goluba i industrijsku ambalažu današnjih proizvoda renomiranih brendova. Odabirom arhaična posuđa s jasnom intervencijom ljudske ruke i industrijske ambalaže, ukazuje na estetsko, kreativno i ekološko nasilje, koje prijeti potpunom urušavanju sustava vrijednosti, uslijed potrebe za ubrzanom proizvodnjom, konzumacijom i potrošnjom.

Nadalje, konzumerizam na suptilan i prikriven način potencira rodne stereotipe. Tako reklamna industrija ženu koristi za prodaju proizvoda za higijenu i njegu, a muškarca za prodaju alkoholnih pića. Ironično, autorica u relaciju postavlja ženu iz reklamne kampanje za renomirani brend ulja i Meštrovićevu skulpturu žene iz postava Galerije umjetnina, ukazujući time na trajnost i stabilnost ukorijenjenih društvenih postulata te prožimanje umjetnosti i života. Patrijarhalan pečat uočava u falusoidnom obliku tradicionalnih slavonskih ćupova za čuvanje rakije.

Konzumerizam se kamuflira u sve sfere suvremenog života, u domenu vizualnog pak ulazi posredstvom kiča, kojeg u seriji Vizualnost artefakata potenciraju neonska svjetla i prepoznatljiva ikonografija potrošačke kulture. Svakodnevni život seli u prostor nove vizualnosti u kojem algoritmi serviraju informacije za koje vjeruju da bi bile najbolje za nas. Cyber svijet je svijet buke, pretrpan bojama i sadržajima, što za cilj imaju ovladavanje našom pažnjom. Izloženi radovi podsjećaju na navedeno personalizirano online okružje, informacijski svemir u neprekidnom širenju, koji se predstavlja kao dio našeg osobnog svijeta, premda je njegova iluzija.

Autorica radom problematizira utjecaj društvenih procesa na sferu vizualnosti, ali i ljudske živote. Zauzima ulogu angažiranog promatrača koji kroz likovni jezik intervenira unutar aktualnog konteksta. Pritom se odabir šale kao komunikacijskog alata može činiti neprikladnim i začudnim, no izložba Ane Sladetić daje dopuštenje da na trenutak poskidamo ambalažu sa sebe i budemo neposredni, svoji. Svakako nije na odmet niti tu i tamo uvažiti sugestije onog malešnog čovjeka iz dubine svog bića da nas „usidri“ u svijet.

Ana Čukušić

Ana Sladetić diplomirala je i doktorirala na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je više nagrada i priznanja za svoj rad, među kojima i nagrade Galerije Kranjčar na 35. Salonu mladih (HDLU, Zagreb, 2020.), nagrade za najbolji rad izložbe World Youth Art Festival (Seul, Južna Koreja, 2017.), ex aequo na 25. Slavonskom bijenalu (Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, 2016.), prve nagrade Celebrate Originality - Adidas u suradnji s Muzejom za uličnu umjetnost (Zagreb, 2010.) te Grand Prix 30. Salona mladih (HDLU, Zagreb, 2009.). Sudjelovala je na više od 170 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je održala 20 samostalnih izložbi (Zagreb, Rab, Rijeka, Samobor, Koprivnica, Ilok, Pariz, Berlin, Wiesbaden, St. Mary's City, Maryland, Maribor). Boravila je na brojnim umjetničkim rezidencijama u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Finskoj i SAD-u. Docentica je na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

U svojim radovima Ana Sladetić pomiče granice viđenog i doživljenog. Inspirira je današnji svijet komunikacije i dostupne tehnologije u dijalogu s tradicionalnim medijima kao i važnost utjecaja tradicijske umjetnosti na suvremeni način života. Osim prikazivanja neposrednih i intimnih crtica iz osobnog života, koje autorica doživljava poput bilješki kojima opredmećuje proces razmišljanja koji kasnije prerasta u konceptualno složenija djela, recentni radovi uključuju i tehnološka dostignuća, poput serije crteža u kojima se linija pretvara u zvuk, interaktivnih slika koje istražuju djelovanje termoaktivne boje koja reagira na toplinu dlana, skulptura koje predočuju kako se vibracije zvuka prenose ljudskim tijelom, interaktivnih goblena te akvarela u kojima se likovi sa slike pretvaraju u 3D animaciju.