Tematska izložba, bez obzira na vrstu eksponata, obim i kompleksnost, čest je izlagački format. Što se tiče likovne umjetnosti, u praksi je potvrđeno da svaki segment umjetničkog djela odnosno djelovanja može biti predmetom interesa i postati selektivnim faktorom. U stvarnom ili virtualnom svijetu posjećujemo izložbe čije su specifične teme ekstrahirane iz tematskog, motivskog ili likovnog sadržaja djela. Izložba Pohvala ruci fokus stavlja na prikaz ruku. Nacrtane, naslikane ili izvedene u grafičkim tehnikama važan su detalj svake od dvadeset figuralnih kompozicija iz fundusa Galerije umjetnina. Kako je riječ o različitim autorima, tema izložbe nije samo navedeni motiv već i njegova interpretacija, jer u prikazu ruku umjetnici u pravilu ostavljaju prepoznatljiv autorski biljeg.
Tema je potaknuta esejom Éloge de la main (Pohvala ruci) u knjizi Vie des formes (Život oblika) Henrija Focillona, prvi put objavljene 1934. godine. Focillonov esej zadivljujući je panegirik ruci zahvaljujući kojoj je čovjek postao to što jest u punini svoga djelovanja. Dosljedan svojoj profesiji povjesničara umjetnosti, autor poglavito razmatra ulogu ruku u likovnom stvaralaštvu. Svijest o njihovoj važnosti egzistira još od doba pećinskih slikarija. Otisci dlanova naših dalekih predaka njihovi su najneposredniji artificijelni tragovi prisutnosti i identifikacijski znakovi. Ruke su kroz povijest bile presudne u manifestiranju likovnog umijeća čiji se dosezi uvelike ogledaju upravo u interpretaciji tog osobitog dijela ljudskog tijela, bilo da je riječ o samostalnom motivu ili detalju figurativnog prikaza. Među brojnim maestralnim realizacijama prisjetimo se nekih od najpoznatijih primjera, poput nebrojeno puta reproduciranog Dürerovog crteža Ruke u molitvi i detalja s Božjom i Adamovom rukom na Michelangelovoj fresci Stvaranje Adama ili suptilno naslikanih, preklopljenih ruku Leonardove Mona Lise, kao i vrsno oblikovanih i impostiranih ruku Rodinove skulpture Mislilac.
Za izložbu Pohvala ruci iz muzejskog fundusa odabrano je dvadeset umjetničkih djela, slika, crteža, grafika i karikatura čiji su autori većinom prominentni hrvatski moderni umjetnici: Portret Frane Bollanija (1884.) Vlaha Bukovca, Sveti Jeronim (studija, do 1901.) Mata Celestina Medovića, Karikatura Josipa Hatzea (oko 1910.) Emanuela Vidovića, Ruski balet (1912.) Miroslava Kraljevića, Portret Ljube Wiesnera (1916.) Ljube Babića, Portret Ive Ćipika (1917.) Vladimira Becića, Portret Noe Matošića (1917.) Silvija Bonaccija Čike, Grabancijaš odnosno Portret J. Matošića (1919.) Jerolima Miše, Djevojka s lutnjom (1920.) Ivana Meštrovića, Portret Danka Anđelinovića (1920.) Marina Tartaglie, karikatura 'Nestor u penziji' – Ivan Rendić (1922.) Angjela Uvodića, Poljubac (1923.) Tomislava Krizmana, Za stolom (1923.) Marijana Trepšea, Pudar (1925.) Jurja Plančića, Ženski akt (1927.) Antuna Augustinčića, U kazalištu (1927.) Vjekoslava Paraća, Autoportret s crvenim rupcem (1930.) Cate Gattin-Dujšin (Dujšin-Ribar), Tučnjava u krčmi (1932.) Ignjata Joba, Komedijaši (1935.) Vilima Svečnjaka i Strančari (1939.) Antuna Zuppe (Zupa).
