Izložba Rudolf Gerhart Bunk: Djela iz fundusa Galerije umjetnina donosi nam radove njemačkog umjetnika formiranog u duhu i pod utjecajem ekspresionizma, u vremenu kad je njemačka umjetnost dala znatan doprinos avangardnoj umjetnosti 20. stoljeća. Bez pretenzija cjelovitog pregleda, izložba na malom uzorku radova prezentira stvaralaštvo umjetnika u periodu od 1938. do 1958. godine, odnosno razdoblje od dvadeset godina umjetnikova rada u kojima je postigao svoje stvaralačke vrhunce, živeći i djelujući u Splitu.
Rudolf Gerhart Bunk pojavio se na hrvatskoj umjetničkoj sceni potkraj tridesetih godina i profesionalno aktivirao četrdesetih, u jedno burno vrijeme kad se u hrvatskom slikarstvu miješa, smjenjuje i zajednički opstaje mnoštvo različitih stilova s karakteristikama i tradicionalizma i avangarde – od secesije, sezanizma i neoklasicizma, do kubizma i postkubizma, konstruktivizma i ekspresionističkog kolorizma, te od figuracije, do apstraktno-ekspresionističkih i apstraktno-geometrijskih tendencija. Neki od najistaknutijih umjetnika, braneći zajedničke estetske principe i umjetničke stavove, skupa istupaju u javnosti – kao Grupa trojice (Ljubo Babić, Vladimir Becić i Jerolim Miše), Grupa četvorice (umjetnici pristigli s praške akademije: Milivoj Uzelac, Marijan Trepše, Vilko Gecan i Vladimir Varlaj), te grupa „Zemlja“ (Krsto Hegedušić, Leo Junek, Oton Postružnik, Ivan Tabaković). U takvoj konstelaciji, u tim našim likovno bučnim desetljećima, Bunk se sjajno snalazio, ostajući uvijek dovoljno tvrdoglav u nastojanju da očuva svoj likovni senzibilitet.