Umjetnici/e: Ivo Deković, Sandro Đukić, Ivo Gattin, Đorđe Jandrić, Anto Jerković, Božidar Jurjević, Željko Kipke, Zlatko Kopljar, Ivan Kožarić, Jelena Lovrec, Dalibor Martinis, Mak Melcher, Davor Mezak, Marijan Molnar, Lav Paripović, Renata Poljak, Ivan Posavec, Damir Sokić, Goran Trbuljak, Gorki Žuvela

Multimedijalno osmišljena izložba Četiri elementa obuhvaća radove što su ih umjetnici/umjetnice različitih generacija realizirali tijekom posljednje trećine prošloga te početkom ovoga stoljeća, dakle u razdoblju od postupne tranzicije modernističke u postmodernističku epohu pa sve do suvremenosti. Izložba svoju neposrednu inspiraciju crpi iz filozofskog koncepta antičkog mislioca Empedokla (5. st. pr. Kr.) koji je cjelokupnu pojavnost prirode i svijeta objašnjavao posredstvom četiri osnovna i vječna elementa: Vatre, Vode, Zemlje i Zraka. Empedoklo, naime, uči kako o uzajamnom te u različitim omjerima iskazanom prožimanju ili razdvajanju spomenutih elemenata ovise vizualne i tvarne karakteristike apsolutno svega postojećeg. Tezu o postojanju četiri osnovna elementa preuzet će i Aristotel, a zahvaljujući aristotelovskoj tradiciji ona će se zadržati i tijekom srednjega vijeka. Ista podjela definirala je, međutim, i sustav znakova astrološkog zodijaka, pri čemu će po tri znaka od njih ukupno dvanaest sačinjavati vatrenu, vodenu, zemljanu odnosno zračnu skupinu. A upravo će astrološki diskurs – ponajprije zahvaljujući nastojanjima znamenitog njemačkog povjesničara umjetnosti Abyja Warburga da odgonetne metaznastveni zodijački ključ po kojemu su programski osmišljene i izvedene renesansne freske u Palazzo Schifanoia u Ferrari – na određeni način rezultirati i rađanjem ikonologije, jedne od najrevolucionarnijih te najutjecajnijih metoda za tumačenje pojedinih umjetničkih djela.

Izložba Četiri elementa prezentira, dakle, radove koji se po svojim formalnim, sadržajnim ili izvedbenim karakteristikama izravno referiraju na vatru, vodu, zemlju ili zrak, iskazujući pritom doista začudnu raznolikost autorskih strategija i pristupa. Tako se u interpretacijama zastupljenih umjetnika/umjetnica pojedini elementi mogu iskazivati kao atraktivan odnosno intrigantan motiv, kao primarni gradbeno-tvarni čimbenik, kao posljedica nekih socijalno uvjetovanih a katkada i destruktivnih ljudskih aktivnosti, ili pak kao iskaz stanovitih metafizičko-magijskih konotacija. Svi radovi – svaki na svoj način – posjeduju, međutim, i naglašenu simboličku komponentu koja u znatnoj mjeri definira njihovu estetiku, istodobno otvarajući i brojne interpretacijske mogućnosti.