„Kada se stvari prebrzo odvijaju, nitko ne može biti siguran u ništa, čak ni u sebe“.
Milan Kundera, Polaganost, 1995.
Najznačajniji češki pisac druge polovice 20. i početka 21. stoljeća u svom prvom romanu napisanom na francuskom jeziku, objavljenom 1995. godine, kroz pripovjedača postavlja pitanje – „Zbog čega je užitak polaganosti nestao?“ U današnje vrijeme, gotovo trideset godina nakon objavljivanja ovog djela, izgleda da Kunderina potraga za polaganošću dobiva novi, odlučujući značaj u razvoju društva. Izgleda da su polaganost i usporavanje definitivno izgubile svoje mjesto u ubrzavajućem ritmu života pojedinaca, zajednica i društva općenito. Zajedno s gubljenjem polaganosti često se odričemo i koncentracije, bliskosti, samosvijesti i, na neki način prošlosti koja je bitan dio našeg identiteta. Stavljanje naglaska na stalne i brze promjene i reakcije na njih udaljuje nas od samih sebe – dinamičnost, beskonačna fleksibilnost, virtualnost, mobilnost, multitasking i reaktivnost se smatraju prednostima bez kojih je nemoguće uspjeti u današnjem svijetu. S druge strane, polaganost se percipira znakom prošlosti, beskorisnosti, greške ili poraza.
Usprkos svemu navedenom, ili upravo baš zbog toga, u suvremenoj umjetnosti se javlja niz tendencija kao otpor svijetu koji nas okružuje, a koje se manifestiraju kroz osamljivanje i strpljivu upornost u kreativnom procesu. Vidljive su u naglašavanju performativnih i procesualnih principa u strukturi umjetničkog djela, kao i u ponovnom otkrivanju klasičnih umjetničkih postupaka i formata koji zahtijevaju dugotrajan rad u skladu s tehnološkim i materijalnim ograničenjima.
Takav pristup stvaranju može se vidjeti u individualnim izrazima transgeneracijskog izbora autora za izložbu u Galeriji umjetnina u Splitu. U radovima odabranim za izložbu mogu se pronaći priče ukotvljene u obiteljskim povijestima ili povijestima zajednica, povezane s iskustvima određenih mjesta, fokusirane na proučavanje ograničenja vlastite tjelesnosti ili istraživanje vremenskih preklapanja. Istovremeno, one su ispričane s naglaskom na materijalnošću koja je shvaćena kao alat koji su koristili umjetnici i kao sredstvo kojim ga publika može doživjeti u fizičkoj dimenziji. Slike, crteži, vez, tekstil, jednako kao i gesta, tijelo i kosa postaju reprezentacije polaganosti, koncentracije i znanja koji pred gledateljem otvaraju možda zaboravljena ili potisnuta značenja vlastitih života i njihove povezanosti sa svijetom koji nas okružuje.
Izložba Polaganost organizirana je u suradnji s Kućom umjetnosti Ústí nad Labem.
Izložba Polaganost realizirana je uz potporu Fakulteta za umjetnost i dizajn Sveučilišta Jan Evangelista Purkyně u Ústí nad Labem, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Splita
