Pišući o radu Ivane Petan Marko Pogačnik ističe zanimljivu misao da je svatko tko radi keramiku sretan jer radi sa zemljom, no istovremeno postavlja pitanje radi li autor/ica samo sa zemljom ili pritom također «surađuje sa Zemljom».[1] Izražena svijest o glini kao materijalu pogodnom za vrlo istančanu, intuitivnu komunikaciju s kreativnim principom koji prožima sva bića i određuje njihovu slojevitu međusobnu povezanost je ono što Ivanu Petan ističe među rastućim brojem autorica i autora koji su keramiku odabrali kao svoju primarnu umjetničku praksu. Tako, polazeći od neposrednosti kontakta i rada s materijalom, autorica proces stvaranja umjetničkog djela shvaća kao utjelovljene svog osobnog odnosa prema iskustvenom doživljaju života i svijeta. Pritom se konačna forma njezinih radova, bilo da je riječ o pojedinačnim plastikama ili složenijim prostornim instalacijama, formira u komunikaciji sa specifičnim prostornim i vremenskim kontekstom u kojem stvara. Upravo je zbog toga kreativni proces Ivane Petan uvijek fluidnog predznaka, otvoren eksperimentu u formalnom i tehnološkom smislu. Naravno, moramo biti svjesni da je riječ o autorici s više od dvadeset godina rada i neumornog istraživanja tehnologija vezanih za glinu, autorici koja dobro poznaje tehnike bez obzira bila riječ o pečenju u jami ili električnoj peći, dimljenju, raku ili saggar keramici, i u tom smislu eksperiment ne znači proces savladavanja određene tehnike već slobodnu kreaciju i kombinaciju usvojenih znanja neopterećenu potencijalnim ograničenjima materijala ili procesa.
Na izložbi nazvanoj „Iz pozadine“ Ivana Petan realizira instalacije u dva bitno različita prostora. Otvoreni prostor muzejskog atrija autorica iščitava kao nužnu poveznicu s prirodom i na travnjak postavlja dvadesetak keramičkih skulptura čija forma evocira izgled plemenite periske. I uistinu, taj izuzetno značajni ugroženi pročišćivač mora bio je početna polaznica Ivani pri osmišljavanju instalacije, što je potpuno u skladu s njezinim fokusom usmjerenim prema prirodi i detektiranju neuralgičnih točaka kao potrebnih mjesta iscjeljenja. No ovdje definitivno nije riječ o ilustraciji i doslovnom reproduciranju forme iz prirode već o transformaciji cjelokupnog prostora, upravo zbog toga što je autorica primarno usmjerena prema energetskim i simboličkim potencijalima umjetničkog objekta. Pri izradi samih skulptura Ivana dosljedno zadržava transparentan pristup u kojemu ističe prirodnu ljepotu gline kao i način njezine obrade vidljiv kroz tragove adiranja i utiskivanja podatnog materijala. Varijacijama u boji i teksturama površine dodatno se briše granica između prirodnog i od čovjeka (žene) stvorenog, pri čemu se umjetnička kreacija u potpunosti pretapa s onom iskonskom, životnom.
Neutralni, klasični white cube prostor izložbene dvorane Ivana Petan tretira kao mjesto inscenacije gotovo ritualnog karaktera. U prostor smješta «lebdeće» male stilizirane glave koje gotovo da pozivaju da ih se obujmi dlanovima. Riječ je o predmetima koji odišu intimnošću i nježnošću, a kada znamo da su nastali u posljednje dvije izuzetno zahtjevne godine, jasna je potreba autorice za upravo takvim procesom i konačnom formom umjetničkog rada. Na zidove postavlja keramičke slike koje prenose simboliku protoka vremena, svjesne i nesvjesne memorije, dok na postamente postavlja keramičke zdjele velikog formata. Ovim se predmetima Ivana Petan najviše približava svojim radovima u polju primijenjene keramike, no isto tako jasno pokazuje da je za nju granica između primijenjene i umjetničke produkcije vrlo fluidna i da u oba slučaja iza svega stoje vrlo bliska promišljanja i kreativni procesi. Asocijativnost ovakvih predmeta u kontekstu umjetničke instalacije vodi nas neminovno prema ranim ritualnim uporabama keramike, pri čemu se možemo samo nadati nekom simboličnom eliksiru života koji će ih ispuniti, panacei koja će sprati sve tegobe čovjeka i prirode i donijeti nam toliko potrebno izlječenje.
Jasminka Babić
Ivana Petan (Zagreb 1974.) već gotovo dva desetljeća gradi specifičan autorski pristup radu s glinom i svojim kontinuiranim radom na polju primijenjene i umjetničke keramike zauzima istaknuto mjesto u suvremenoj keramičkoj produkciji u Sloveniji. Od 1999. do 2001. godine učila je keramiku i lončarstvo u lončarskoj radionici Magušar u Ljubljani. Godine 2000. je diplomirala socijalnu pedagogiju na pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Diplomu geomantije je stekla 2011. godine na školi geomantije, Društvo za sožitje človeka, narave in prostora VITAA u Ljubljani. Godine 2015. je magistrirala filozofiju i teoriju vizualne kulture na Univerza na Primorskem, FHŠ Koper, Slovenija. Od 2004. godine redovito sudjeluje na nizu keramičkih izložbi, radionica, simpozija i rezidencija u Sloveniji i inozemstvu.
Samostalne izložbe (izbor):
2020. Forma viva Magija gline 2020, Hrušica, Slovenija
2020. izlog umjetničke galerije Juha Studio keramike, Ljubljana
2019. Barke/Boats, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, otok Hvar (s Bojanom Breceljem)
2019. Walking on the Grass, park Kromberk dvorac, Goriški muzej, Nova Gorica, Slovenija
2019. ◯ πr kvadrat, Izložba suvremene kinetičke keramike, Vovk vrt, Kranj, Slovenija
2018. The Water Dragon of Venice, Gradska loža Zadar, Hrvatska ( Bojanom Breceljem i Markom Pogačnikom)
2018. “6 exi” Galerija, Suvremena keramika, Thessaloniki, Grčka
2017. Dominikanski samostan Sv. Petra mučenika, Stari Grad, otok Hvar, Hrvatska (s Bojanom Breceljem)
2015. Muzej Staroga Grada, Stari Grad, otok Hvar, Hrvatska
2015. Slovenski etnografski muzej, Ljubljana, Slovenija
2014. Kulturni ceNtar Srečko Kosovel, Sežana, Slovenija
2014. XXX međunarodni festival Sarajevo, Hanikah galerija, Baščaršija, Sarajevo, BiH
2013. Galerija Charlama, Sarajevo, BiH
2012. Tropski vrt, Dobrovnik, Slovenija (s Bojanom Breceljem)
2012. Galerija knjižnice Grosuplje, Grosuplje, Slovenija
2011. Tir galerija Mostovna, Solkan, Slovenija
2010. Gradska vijećnica, Ljubljana, Slovenija
2009. Galerija Čokot, Split, Hrvatska
2007. Meduza 2 Galerija, Piran, Slovenija
2006. Magušarjeva hiša, Radovljica, Slovenija
2004. Srečišče galerija, Ljubljana, Slovenija (s Bojanom Breceljem)
[1] Pogačnik, Marko. Umetnost, narejena iz Zemlje. u Ivana Petan: zgodoba o glini 2002 – 2020. Društvo za sožitje čoveka, narave in prostora VITAAA, 2020. str. 61. (prev.aut.)
