Izložba pulskog umjetnika Bojana Šumonje, kojemu je ovo drugo samostalno predstavljanje u Splitu, obuhvaća desetak godina aktivnog slikarskog stvaralaštva. Kroz četiri izložbene cjeline splitska će publika imati priliku upoznati nekoliko različitih pravaca umjetnikova likovnog istraživanja koji u cjelini daju jedan čudesno izmiješani zbir podataka iz područja realnog i iz područja fantastičnog, intrigirajući višeznačnošću aluzija i višestrukošću mogućnosti likovnog iščitavanja.

Slikarski opus Bojana Šumonje predstavlja jedan od zanimljivijih spojeva jedinstvene formalne ekspresije i simbolike predočenoga. Od druge polovice 1980-ih, u vrlo gustom potezu ovaj umjetnik stvara slike čiji naslovi i koncepcija sugeriraju bogatstvo kulturnih kodova upisanih u njih. Mogli bismo u prvi mah reći kako je poznavanje tih kodova nužno za potpuno razumijevanje slike, ali to je tako samo ako umjetničko djelo reduciramo na njegovu poruku ili značenje. Tehnika kojom nam se djelo obraća, njegov je dio koji nas intrigira da bismo krenuli u potragu za tim značenjem. Katalog europske kulture i umjetnosti u Šumonjinu je opusu izrazito bogat, a sadrži i velika imena poput Massacia, Holbeina, Velásqueza, Ingresa, Goye, Blakea, Maneta, Picassa, Anselma Kiefera, Jörga Immendorfa i mnogih dugih, koje Šumonja samo dodiruje, citira na svoj način, smiono i vješto spajajući svijet klasike sa pop kulturom, utjecajima poetike stripa, fotografije i filma, a sve skupa zaogrnuto estetikom neoekspresionizma i suptilnom društvenom kritikom.

Glavni dojam koji nam se nameće pri susretu s Šumonjinim slikama jest lakoća i zamjetna umješnost kojom on vlada likovnom kompozicijom. Svaka pojedina slika vješto je uravnotežena u mnogostrukim odnosima svojih oblikovnih sastavnica. To je tim veće postignuće budući da je najveći dio slika ostvaren u velikom formatu koji iziskuje dugotrajno slikanje, pri čemu je teže zadržati iste osjećaje, održavati impuls i jednako stvaralačko uzbuđenje. Jedno od važnih obilježja njegova rada su neobično kadriranje, kompozicijski rezovi i iznenađujuća kromatska i svjetlosna rješenja. Slika sočno koloristički, s jakim osjećajem za bogatstvo pikturalne slikarske materije, za svježinu i puninu namaza i za izražajnost fakture. Jasno je čitljiv postupak dugotrajnog, poštenog i višeslojnog islikavanja svake pojedine slike. Bogata i gusta paleta koja plete motive bezbrojnim kontaktima kista i platna, kolorirana je u debelim namazima, što podsjeća na upravo kiparski ustrojenu reljefnost pikturalne armature raspoređene po površini. Njegova osebujna paleta nastaje negdje na rubu mogućeg. Boje zaokupljaju interakcijom kontradiktornih elemenata. Upravo je spektar boja koje ne vidimo u svakodnevici (jarki ružičasti, plavi, zeleni i žuti tonovi) umjetnikov forte u stvaranju distopijske atmosfere na slikama. Koloristički naglašene ili gotovo monokromne, sve do faze sivo-plavih slika, gotovo uvijek imaju naglašen crtež. Ipak, i monokromni radovi odišu prigušenom višebojnošću, nagoviještenom aromom, „astralnim zvukovima“, a nadasve blistavom luminiscencijom. Sve potiče iz svijeta koji nas okružuje, sve je u nekoj vezi s njim i s našim iskustvom, kombinacija pokušaja da se razumije, interpretira i oslika svijet oko nas. Otud i to njegovo ogromno bogatstvo interpretiranja svijeta, koji jednom izgleda poput kolorističkog vatrometa, drugi put je skriven u sivoj boji. Ma koliko pojedini radovi izgledali posno i boja je na njima stišana, ona je bitna i u funkciji je samog rada, njegov je nerazdruživi dio. Uz to, boja „kao da pamti“, prenosi osjećanje i odgovorna je za opći ugođaj u slici. Šumonjine slike su otvorene, nude obilje značenja i asocijacija, a na promatraču je da ih interpretira na svoj način.

Bojan Šumonja (1960., Pula) diplomirao je na Accademia di Belle Arti di Venezia u Italiji. Radovi mu se nalaze u stalnim postavima i zbirkama Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja suvremene umjetnosti Istre u Puli, Zavičajnog muzeja grada Rovinja, Obalnih galerija u Piranu te u brojnim drugim javnim i privatnim kolekcijama. Izlagao je na više od dvjesto skupnih i stotinjak samostalnih izložbi. Dobitnik je niza nagrada za svoj umjetnički rad, među kojima i Grand Prix 7. bijenala slikarstva HDLU-a u Zagrebu. Monografija o njegovom radu, s tekstom Igora Zidića, objavljena je 2007. u izdanju HDLU Istre. Suosnivač je i umjetnički direktor galerije Poola u Puli i član neformalne umjetničke skupine One Dollar Bill, s Markom Jakšeom i Pierreom Tollom. Živi i radi u Puli.