U četvrtak, 19. studenog 2026. godine u 19 sati u Galeriji umjetnina otvara se izložba uglednog hrvatskog fotografa Damira Fabijanića nazvana Trilogía - Brijuoni / Haludizam / T - Galeb
„Prognoza kraja povijesti isprovocirana padom Berlinskog zida, simbola rasapa komunističkog bloka i trijumfa liberalnog kapitalističkog modela, već u slučaju ratnog raspleta jugoslavenske krize i društvene transformacije novonastalih državnih entiteta, pokazala se poprilično pogrešnom. Kolaps političkog sustava i zajedničke države u fokus je vratio stare ideološke i etničke sukobe vezane uz tijek i ishod Drugog svjetskog rata. Nadomjestivši ishlapjelu revolucionarnu strast nacionalističkim žarom, prostor koji je u pravilu proizvodio više povijesti nego što je može konzumirati, ostao je zarobljen u prošlosti obilježenom s dvije ishodišne godine, 1941. i 1945. što je ionako „kratko“ dvadeseto stoljeće dodatno skratilo i pretvorilo u šezdesetogodišnji sukob s ratnim uvodom i epilogom. Budući da je povijesno razumijevanje trebalo uskladiti s novim političkim okolnostima pisanje revidirane povijesti postalo je prioritetni zadatak koji nije ostao samo u domeni profesionalaca niti se javlja isključivo u formi znanstvenih radova i knjiga pisanih na temelju izvora i kritičkih istraživanja. Između ostalih, putem deklaracija i stadionskih transparenata interpretativni autoriteti nad poviješću postale su političke stranke i navijačke skupine. Tu su, dakako, i estradni povjesničari - moderni elektrificirani guslari koji prošlost evociraju na koncertima.
Simptomatično je to što je u reinterpretacijama nedavne prošlosti jedini zajednički antagonist ostao komunizam, odnosno socijalizam, čija je ideološki obojena „pobjednička“ historiografija bila spremna za kompetentnu reviziju. U prokazivanju tog razdoblja uglavnom je korišten ideološki hladnoratovski koncept totalitarizma koji je komunizam izjednačavao s fašizmom i nacizmom. Razlikama se nije zamaralo, kao ni liberalnom kontra-povijesti koja između ostalog govori o vezi manifestne sudbine i nacističkog životnog prostora. Korištenjem prošlosti kao političkog oružja širom su otvorena vrata ideološkom i političkom revizionizmu i negacionizmu koji su se odlično uklopili u kulturu post-istine i alternativnih činjenica. U tu kulturu uklopilo se i Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima osnovano od Vlada Republike Hrvatske, dajući s konceptom dvostruke konotacije autohtoni doprinos revizionističkim tezama poput kauzalnog neksusa i racionalne srži. Stoga ne treba čuditi da, umjesto znanstvenom preispitivanju i sagledavanju događaja u povijesnoj perspektivi, a sve u cilju izgradnje što objektivnije povijesne slike, uglavnom svjedočimo borbi za bolju prošlost ideoloških sljednika. Povijest je postala pozornica za različita sjećanja, interpretacije i ideologije. Pišu je i pobjednici i poraženi. Pokazalo se i na većem uzorku da povijest koju pišu ili koja se piše u ime poraženih nije ništa manje selektivna od one koju su napisali pobjednici. U konačnici kao rezultat borbe za nadzor nad sjećanjem i pamćenjem imamo povijest koja je postala nepredvidljivija od budućnosti.
Projekt znakovita naziva Trilogía – Brijuoni, Haludizam, T-Galeb, uglednog hrvatskog fotografa Damira Fabijanića, nesumnjivo je jedan od provokativnijih priloga kulturi sjećanja. Trilogía sadrži fotografije nastale u vremenskom rasponu od tridesetak godina. Interijeri i eksterijeri hotelskog kompleksa Haludovo snimljeni su 1987. godine po narudžbi uprave. Trideset i jednu godinu kasnije samoinicijativno snima identične vizure s istim aparatom i na istoj vrsta filma, kako bi formirao vizualne parove po principu prije / poslije. Prve fotografije Brijuna nastale su 1993., dok je brod Galeb, kao treću i završnu temu, fotografirao 2018. godine u devastiranom stanju prije obnove. Fokus aparata i naše pažnje usmjeren je na tri prepoznatljiva simbola socijalističkog razdoblja u kojemu je i sam autor proveo gotovo pola života. Otočje Brijuni, ili u talijansko-jugoslavenskoj varijanti Brioni, brod Galeb i turistički kompleks Haludovo na Krku reprezentirali su međunarodni prestiž i ekonomski prosperitet Titove države. Vrijeme kada su političari i glumci defilirali Brijunima, kada je Galeb plovio morima šireći ideju nesvrstanosti i kada su bogati stranci uživali u luksuzu hotelskih sadržaja odavno je prošlo. Nakon smrti glavnog protagonista urušio se i sustav iza kojega je ostalo materijalno i simboličko nasljeđe.
Što se u međuvremenu događalo s tim nasljeđem tema je Fabijanićevih fotografskih priča u kojima suočavanje s prošlosti prerasta u propitivanje odnosa prema prošlosti. Iako svaki segment (post)socijalističke trilogije ima vlastitu narativnu strukturu i predstavlja zasebnu cjelinu, zajedno tvore jednu veliku i zaokruženu priču o, kako kaže autor, „bolesti kratkotrajnog pamćenja“. Fabijanićve fotografije nas suočavaju sa simptomima i posljedicama te društvene bolesti čija je dijagnoza utemeljena na bogatom fotografskom i velikom životnom iskustvu. Fabijaniću pamćenje nije ni kratko, ni selektivno, ni oportuno, sjećanja su mu konkretna, a strojem za pamćenje služi se skoro šezdeset godina. U tom smislu Trilogía predstavlja sintezu osobne memorije, fotografske kompetencije i društvene odgovornosti, dok se po koncepcijskoj strogosti i dokumentarizmu naslanja na autorove dubrovačke projekte. Naime, treba podsjeti da je Fabijanić, samosvjesni i ponosni fotograf opće prakse, kome je svaki zadatak izazov („umjetnost je napraviti umjetnost od narudžbe“), na početku profesionalne karije stekao ime kao vrsni fotograf povijesne i suvremene arhitekture i pejzaža. Osvrćući se na taj segment Fabijanićeva rada Radovan Ivančević je istaknuo da su njegove fotografije istovremeno objektivni zapis i valorizacija.
Svoju poziciju u Trilogíji Fabijanić prvenstveno vidi kao fotografa-svjedoka u potrazi za karakterističnim slikama stanja. S fotografske strane cilj je uvijek isti – napraviti dobru fotografiju koju sam definira kao pravi trenutak uhvaćen najboljim kadrom koji pokazuje karakter snimljenog. Nema naknadnih intervencija, na fotografiji je sve ono što je zabilježeno na dijapozitivu ili filmu. I dok fotografijom dokumentira, duhovitim, ironičnim pa i sarkastičnim naslovima svaku temu dodatno interpretira i valorizira. U fotografijama hotelskog kompleksa Haludovo, izgrađenog 1972. godine po projektu Borisa Magaša, koji se u stručnim krugovima smatra međašem turističke arhitekture i primjerom inventivnog spoja modernističkih i regionalističkih načela, Fabijanić se pridržava žanrovskih pravila i turističko-promidžbene estetike. Tri desetljeća kasnije snima iste motive iz istog rakursa sada napuštenog i devastiranog kompleksa. Iako je s tehničkog aspekta ostalo sve isto, distopijski ambijent mijenja njihovu žanrovsku pripadnost. Složeni u parove po principu prije / poslije Fabijanićevi diptisi s jedne strane su memento važnom arhitektonskom djelu i njegovom tvorcu, a s druge kritika stanja koje vrijedno nasljeđe prepušta propadanju. Stanja koje Fabijanić naziva Haludizam. Fonetska igra riječima dakako predstavlja jasnu asocijaciju na Ludistički pokret, samo što u našem slučaju sredstva za proizvodnju, odnosno hotel nisu uništili radnici. Na jednoj fotografiji snimljenoj na Brijunima vidimo otisak stopala dinosaura i ljudsku šaku kao orijentir za usporedbu. Iako naizgled turističkog karaktera, ta fotografija sagledana u kontekstu cijele serije poprima simboličan i metaforičan karakter. S njom započinje priča o aristokratskim, plutokratskim i partitokratskim moćnicima koji su zbog evolucijske neprilagođenosti i konkurencije nestali sa scene. Svi su oni na vrhuncu moći brijali Brijunima na koje je i danas pristup ograničen. Bili Brijuni ili Brioni, Brijuoni. Da se oživljavanje povijesti može oteti kontroli vidjeli smo u jednom drugom tematskom parku, Jurskom. Snimajući brod Galeb Fabijaniću je ideja o restauraciji postala krajnje upitna. Kao svojevrsno upozorenje fotografski esej je nazvao T-Galeb po uzoru na T-Rexa. Riječki Tyrannosaurus rex - nekadašnji talijanski transporter banana i njemački minopolagač, koji je u kvarnerski akvatorij položio više od pet tisuća mina, uistinu se pokazao nezajažljivim eurožderom, financijskom minom zbog koje je lokalni proračun u banani. Vraćanje starog sjaja, kojega po Fabijanićevom mišljenju naprosto nije moguće vratiti jer ga nije ni bilo, do sada je koštalo oko dvadeset i dva milijuna eura. Fotografije kao dokazni materijal izložene su u Galeriji umjetnina za čiju je rekonstrukciju, nadogradnju i stalni postav, doduše nešto ranije, potrošeno pet milijuna i tristo tisuća eura.“ (iz teksta Bože Majstorovića)
Damir Fabijanić (Zagreb, 1955.) fotografijom se bavi od osnovne škole, intenzivno od 1973., a od 1987. ima status samostalnog umjetnika. U prvim godinama rada specijalizirao se za arhitektonsku (graditeljska kulturna baština i suvremena arhitektura) i pejzažnu fotografiju, a poslije realizira brojne projekte u svim važnim područjima fotografije. Autor je koncepcije i fotografija u projektu Dubrovnik… - izložbe i istoimene knjige (tri izdanja). Glavni je fotograf i urednik fotografije u časopisima: Croatia, putni časopis Croatia Airlinesa (1993. – 2016.), Oris (1999. – 2008.) i Iće & piće (2007. – 2016.). Autor je više od 160 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, samostalnih knjiga i projekata (Plodovi zla, Dubrovački ljetnikovac, London from A to Z, U sredinu stvari, Gaia…i Zagreb,…), suradnik brojnih institucija. Dobitnik je Velike nagrade 31. Zagrebačkog salona (1996.), Vjesnikove nagrade Josip Račić za likovnu umjetnost (1998.), nagrade UHA Bernardo Bernardi za hrvatski paviljon na EXPO 2005 u Japanu, Nagrade HAZU za područje likovne umjetnosti za 2016. godinu. Damir Fabijanić prvi je (i do danas jedini) hrvatski fotograf koji je samostalno izlagao na najvažnijoj europskoj smotri – Festivalu fotografije u Arlesu 1992. godine. Izložbom Welcome Croatia (Fabijanićevim izborom 38 autorskih fotografija Hrvatske) u parlamentima (Bruxelles i Strasbourg) Europska unija proslavila je pridruživanje Hrvatske EU (2013.). Izložbom Squares (Europa Building, Bruxelles) popratio je polugodišnje predsjedanje Republike Hrvatske Vijećem EU (2020.). Živi i radi u Zagrebu.
Izložba ostaje otvorena do 10. siječnja 2027.