Radovi njemačke umjetnice Nine Annabelle Märkl nastaju na razmeđi crteža, skulpture i instalacije. Polazište ovakve umjetničke prakse nalazi se u proširenom razumijevanju crteža kao medija u kojemu se umjetnica udaljava od njegova tradicionalnog poimanja kao poteza linije na dvodimenzionalnoj površini. Njezina izjava „Crtež je mogući prostor, a skulptura je mnoštvo crteža koji otvaraju daljnje, nevidljive prostore“ ukazuje nam da je riječ o slojevitom promišljanju medija, kako njegova formalnog, tako i konceptualnog aspekta.
Ninina specifična praksa vidljiva je već iz odabira naziva izložbe. Sam termin propusnost navodi nas na zaključak da determinirane, stroge barijere tu ne postoje. Pa kakva je to skulptura u kojoj, pretpostavljamo, nema granice između mase i prostora? Naravno, riječ je o skulpturi iz uvodnog citata – onoj sazdanoj od crteža. Umjetnica izložbeni postav gradi prostornim elementima formiranim od metalnih konstrukcija na koje su konopima pričvršćeni crteži izvedeni na platnima nepravilnih oblika. Ti nosači, sastavljeni od industrijski proizvedenih instalacijskih cijevi, imaju svoju primarnu funkciju – potporu crtežu, no na vizualnoj razini i sami tvore prostorni linijski crtež. Također, sirovost industrijskog materijala, kao i njihova forma koja nalikuje konstrukcijama velikih reklamnih panoa, u umjetnički rad na suptilan način uvode reference na svakodnevnicu urbanog života.
Paralelna prožimanja različitih pojavnosti prisutna su na svim razinama rada Nine Annabelle Märkl. Zanimljivo je iz ovoga aspekta promotriti i same crteže koji tvore okosnicu ove izložbe. Svi su izvedeni tušem na posebno tretiranim platnima čija površina i glatka tekstura asocira na plastificirane reklamne cerade, no njihov oblik, odnosno kontura, ima više naglašenu „meku“, organsku kvalitetu tako da sami predmeti u konačnici izgledaju poput štavljene životinjske kože. Prikazi također nastaju u dinamičnom prostoru između figuracije i apstrakcije, između umjetnog i organskog, između ljudskog i robotskog. Ponavljajući motivi dijelova ljudskog tijela, najčešće očiju i izduljenih ruku, izmjenjuju se elementima strojeva, digitalnim i analognim napravama, alatima i biljnim ornamentima. Naravno, tu nailazimo i na prikaze koji u jednom dijelu nalikuju na tradicionalnu skulpturu, ili čak i postament, no on vrlo brzo prerasta u kompleksno biomorfno biće. Taj bogati imaginarij umjetnica gradi kako bi (raz)otkrila svu slojevitost i kompleksnost našeg postojanja. Preklapanja realnog i imaginarnog pokazuju stalnu igru u kojoj Märkl balansira između svih prividnih opreka koje čine današnji život, prikazujući pritom prožimanja unutarnjeg i vanjskog svijeta, opipljivog i onog nevidljivog. Od promatrača zahtjeva angažman jer sa svakim novim pokretom slika i percepcija onog što je pred nama i oko nas se značajno mijenja. Kao što je, naposlijetku, slučaj i sa životom samim.
Jasminka Babić
Nina Annabelle Märkl je rođena 1979. godine u Dachau u Njemačkoj. Godine 2009. je diplomirala na Umjetničkoj akademiji u Münchenu u klasi Stephana Hubera. Radi kao samostalna umjetnica od 2009. godine, a od 2011. predaje na Umjetničkoj akademiji u Münchenu. Njezin je rad predstavljen na brojnim izložbama u Njemačkoj i inozemstvu, najrecentnije na samostalnoj izložbi „Ambivalence“ u galeriji castllo 780 u Veneciji, kao i na izložbi „Von Symbionten und Monaden“ u KV Kärntnen u Klagenfurtu. Sudjelovala je i na nizu rezidencijalnih programa u Europi i USA: u Szszecinu u Poljskoj (2009.), Dusseldorfu (2010.), ISC, New York (2015.), u Japanu – yamakiwa Gallery, Niigata i 500 Meter Museum, Sapporo (2019.).
Izložba ostaje otvorena do 27. srpnja 2025.
Izložba je financirana sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.