U rujnu 1885. godine Vlaho Bukovac je u dvjema dvoranama Kraljevske škole izložio više od četrdeset platana uz nekolicinu manjih žanrovskih slika, nekoliko morskih pejzaža i pokoju manju skicu jednako manje važnosti. Izložba u Velikoj realci, koja je bila smještena u zapadnom krilu Prokurativa, bila je prva likovna manifestacija u Splitu i rodno mjesto splitske moderne umjetnosti. Povodom njene 140. obljetnice, koja se preklapa sa 170. godišnjicom slikareva rođenja, Galerija umjetnina odlučila je podsjetiti na Bukovčevu ulogu u razvoju splitske likovne umjetnosti. Budući da je njegovo ime vezano uz najznačajnije događaje koji su obilježili njezinu ranu povijest, tu ulogu, jednako kao u slučaju Dubrovnika i Zagreba, možemo okvalificirati utemeljiteljskom. Takvim valoriziranjem nipošto se ne umanjuje doprinos Vidovića i Meštrovića, koje je Bukovac, bez obzira na razliku u godinama, uvažavao i podržavao.  

Bukovčeva prisutnost u neformalnoj dalmatinskoj metropoli, koja nije bila tako česta ni duga kao u Cavtatu, Dubrovniku ili Zagrebu, tema je izložbe Vlaho Bukovac i Split. Posebno prisan i obostrano uvažavajući odnos grada i umjetnika, uspostavljen tijekom njegova jedinog duljeg boravka u Splitu, od zime 1884. do rane jeseni 1885. godine, vidljiv je i u kasnijim susretima, a zadržao se i nakon smrti. U Splitu je Bukovac imao najopsežniju samostalnu (Velika realka, 1885.) i prvu posthumnu (foaje Općinskog kazališta, 1925.) izložbu u domovini. Kada Galerija umjetnina konačno bude otvorena 1931. godine, dvadesetak Bukovčevih slika bit će izloženo u najljepšim prostorijama Galerije.

Zbog portreta don Frane Bulića, koji su naručili njegovi učenici nakon prisilnog umirovljenja, Bukovac dolazi u Split početkom 1897. godine. Slika je, po ondašnjim običajima, bila izložena javnosti u izlogu Bužančićeva dućana na Narodnom trgu. Slavnog slikara zatičemo u gostionici, gdje hvali dvije Vidovićeve slike izložene u Ševeljevićevom dućanu, sokoli mladog umjetnika da ustraje i poziva ga da pošalje radove na Salon u Zagreb. Iz nepoznatih razloga Vidović nije sudjelovao na Hrvatskom salonu 1898. u Zagrebu, no kada desetak godina kasnije bude organizirana slična izložba u Splitu, Bukovac će se spremno odazvati na Vidovićev poziv. Na glasovitoj Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi 1908. godine, postavljenoj u tek izgrađenom Hrvatskom domu, Bukovac je s osamnaest slika bio najzastupljeniji autor. Za trajanja izložbe boravio je nekoliko dana u Splitu, gdje su umjetnici i književnici u njegovu čast priredili banket u Hotelu Troccoli. Kao još jednu gestu podrške splitskim i dalmatinskim umjetnicima prihvatio je mjesto počasnog predsjednika na izložbi začetog Društva hrvatskih umjetnika Medulić. Jedan od razloga izvanredne posjećenosti izložbe nesumnjivo su bili i njegovi radovi. U gradu od dvadesetak tisuća stanovnika izložbu je u dva i pol mjeseca, prema različitim izvorima, razgledalo između 7.000 i 10.000 posjetitelja. Tijekom izložbe pokrenuta je i inicijativa za osnivanje umjetničkog muzeja, buduće Galerije umjetnina, u čijem je fundusu Bukovac zastupljen od samih početaka. Dalmatinski namjesnik i amaterski slikar, Dubrovčanin Niko Nardelli, prigodom posjeta izložbi kupio je za ministarstvo nastave veći broj radova i ostavio obćini za galeriju slika. Među njima je bila i Bukovčeva slika Kraj mora.  

Zadnja izložba s Bukovčevim radovima organizirana u Splitu za njegova života, ali bez njegova prisustva, bila je „Izložba jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije“ 1919. godine, postavljena u novoj zgradi Velike realke. Iza nje je stajalo Društvo Medulić, tada s Ivanom Meštrovićem na čelu. Zbog nesređenih poratnih okolnosti, prometne izoliranosti i kratkoće vremena, većinom su bile izložene umjetnine koje su se nalazile u Splitu. Bukovac je bio predstavljen s jedanaest posuđenih slika, pretežno davno naslikanih portreta.

Ne dočekavši povratak u domovinu, Bukovac umire u Pragu 23. travnja 1922. godine. Split će zadržati poštovanje prema velikom umjetniku, držeći ga, s pravom, djelom vlastite prošlosti. Povodom završetka Ličke pruge u Splitu je 1925. godine organizirana Jadranska izložba s ciljem predstavljanja gospodarskih i kulturnih potencijala pokrajine. Uz otkrivanje Meštrovićeva spomenika Marku Maruliću, otvaranje Prirodoslovnog muzeja na Marjanu i Etnografskog muzeja u zgradi bivšeg Općinskog doma na Narodnom trgu, dio kulturnog programa bila je izložba dalmatinskih umjetnika. Djela Bukovca, Medovića i Rendića izložena su u foajeu Općinskog kazališta, dok su radovi drugih umjetnika bili postavljeni u gimnastičkoj dvorani Velike realke. Tom prigodom izloženo je trideset i četiri Bukovčeve slike nastale tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Bez obzira na kolektivni okvir, imajući u vidu opseg, sadržaj i postav u kojem su radovi trojice umjetnika bili odvojeni, tu prezentaciju Bukovčevih radova možemo smatrati njegovom prvom posthumnom izložbom u domovini.

Izložba Vlaho Bukovac i Split naslanja se na izložbene projekte Galerije umjetnina koji se bave poviješću splitske moderne umjetnosti. Putovanje ovaj put doslovno počinje prvim korakom, odnosno prvom izložbom, koja je bila likovno puno raznovrsnija i raskošnija nego što se do sada pisalo. Bukovac boravi u Splitu u ozračju političkog i ekonomskog optimizma. Na izborima 1882. godine autonomaši su konačno pobijeđeni, a filoksera se još nije pojavila u vinogradima. U Splitu ne slika i ne izlaže isključivo portrete niti radi samo u priručnom ateljeu u Hôtel de la Ville (današnji Bellevue), gdje je odsjeo, nego i ispred hotela u pleneru. Uspoređujući ih s onodobnim fotografijama u topografskim i arhitektonskim detaljima na slici Ribarice (Luka s lađama) iz 1885. godine (Umjetnička galerija Dubrovnik), prepoznaje se samostan Sv. Frane prije obnove i silueta Šolte u daljini. Iz teksta Ercolana Salvija, objavljenog u zadarskim novinama Il Dalmata, dragocjenog i izdašnog izvora novih podataka o izložbi, doznajemo da su bile izložene i dvije slike koje umjetnik namjerava izložiti za salona de beaux arts u Parizu. S obzirom na to da je opis upućenog tekstopisca detaljan, evidentno je da se radi o slikama Konavoka u zimskom ruhu i Kupanje na žalu, u međuvremenu zagubljenoj slici koja se do sada datirala u 1890. godinu. Uz Bukovca nekoliko radova je izložila i Marija Koporčić, diletantica profinjenog i uzvišenog umjetničkog ukusa koja je slikaru bila vrijedna saveznica. Slike je izlagala u izlozima splitskih dućana, a Muzej grada Splita čuva njen portret Antonia Bajamontija (1887.).    

Umjetničko vrijeme u Splitu dijeli se na prije i poslije Bukovca. Do njegove pojave, slikarstvo je bilo u kamenom dobu i Split nije bio dostojan spomena kad se radi o suvremenoj umjetnosti. Dvije slike Giacoma Favretta u vlasništvu Katalinića bila su jedina djela nekog modernog autora na koje možete naići u Splitu. Ona koja se nalazila iznad pijanina zabilježena je na antologijskom Bukovčevom radu Djeca obitelji Katalinić. Navedeni detalji, uz kineske vaze i Thonet stolice, govore nam o dobrostojećoj i kulturno osviještenoj građanskoj obitelji. Stoga ne čudi da su Katalinići bili Bukovčevi najčešći klijenti u Splitu. Zahvaljujući već u Parizu dokazanom slikaru, umjetnost je postala društvena top-tema, a Bukovac ne samo junak dana nego i osoba godine.

Prema vlastitim riječima, tijekom tog perioda naslikao je stotinu portreta. U Splitu, međutim, nije slikao ni izlagao isključivo portrete. Štoviše, daleko od Pariza i nesputan akademskim pravilima pariškog Salona, boravak u Dalmaciji i Splitu iskoristio je za osuvremenjivanje slikarskog izraza. Treba li zbog toga, kao i zbog činjenice da Bukovac u Zagreb dolazi tek 1893. godine, redefinirati ulogu Splita u razvoju nacionalne umjetnosti? Za razliku od Zagreba, Bukovac u Split ne dolazi s namjerom da tu trajno živi. U Parizu su ga, nakon što je s Velikom Izom podigao prašinu, tek čekale nagrade. Otvorilo mu se i novo tržište u Engleskoj. U Splitu nije mogao očekivati velike javne narudžbe, nije imao kome prenositi znanje niti koga okupljati u umjetničku koloniju. Vidovićeva i Meštrovićeva generacija, s kojom će izlagati na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi 1908. godine, još nije ni krenula na akademije. I oni će mahom sreću potražiti u drugim sredinama. Stoga bi se moglo reći da s Bukovcem počinje i tradicija privremenih boravka i odlazaka, značajnih događaja bez značajnih posljedica i kontinuiteta.         

Obilježavanje sto četrdesete godišnjice prve likovne manifestacije u Splitu svojevrsni je hommage Galerije umjetnina Bukovčevoj umjetničkoj ostavštini u vidu izložbe naslikanih, odnosno izloženih slikarevih radova u Splitu od 1884. do kraja tridesetih godina prošlog stoljeća. Pored Bukovčevih slika iz fundusa Galerije umjetnina, na izložbi će biti zastupljene odabrane umjetnine iz Arheološkog muzeja u Splitu, Centra za odgoj i obrazovanje Tuškanac u Zagrebu, Muzeja grada Splita, Muzeja i galerija Konavala, Kuće Bukovac u Cavtatu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Narodnog muzeja Zadar, Splitsko-makarske nadbiskupije te privatnih vlasnika u Kuni, Zagrebu i Splitu.

Božo Majstorović / Iris Slade

Izložba ostaje otvorena do 30. studenog 2025.

Izložba je financirana sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske