Predanost arheološkom pozivu, znanstvenom radu i profesionalnim obvezama na duže je vrijeme udaljila Zrinku Buljević od samostalnog predstavljanja fotografskih radova. Međutim, bavljenje fotografijom nikada nije zapostavila.

U potrazi za korijenima njezina duhovnog habitusa, a samim tim i vizualnog izričaja, nemoguće je zaobići figuru oca, istaknutog splitskog fotografa i književnika Zvonimira Buljevića. Premda su Zvonimir i Zrinka Buljević tijekom godina bili zastupljeni na nekoliko skupnih manifestacija Fotokluba Split, njihova jedina zajednička izložba realizirana je u prosincu 2003. godine u Galeriji umjetnina. U siječnju 2005. godine, pred kraj Zvonimirova života, predstavljena je i u zagrebačkoj Galeriji Matice hrvatske.

Dva desetljeća nakon zajedničkog izlaska pred publiku, otac i kći ponovno su se našli u programskom fokusu iste institucije. Monografska izložba Zvonimira Buljevića, otvorena u Galeriji umjetnina u listopadu 2024. godine, pružila je retrospektivni pregled njegova opusa, dok Zrinkino aktualno predstavljanje donosi novu optiku i odmak od ranije uspostavljenog dijaloga.

 Sretnu okolnost autoričina povratka u Galeriju umjetnina zaokružuje i lijepa obljetnica – puna četiri desetljeća od prvog samostalnog istupa u Fotoklubu Split. No, dok su u ranoj, analognoj fazi njezinim opusom dominirali klasični fotoaparat i crno-bijela fotografija, posljednjih petnaestak godina najvećim je dijelom posvećena digitalnom mediju novoga doba. Mobitel u njezinim rukama prestaje biti tek svrsishodan alat svakdana; postaje diskretni, stalni pratitelj, bilježeći u boji vizualne fragmente iz neposrednog vidokruga – „usputnice“, kako ih sama rado naziva.

Izdvojeni fotozapisi nastali su u rodnom Splitu i Bolu na Braču, stalnoj oazi još od djetinjstva. U njima se zrcali neprekinuta životna dinamika između splitskog svakodnevlja i bolskog povremenog utočišta, trajno pohranjena u dugogodišnjem fotografskom dnevniku. Vezane uz jedinstvenu atmosferu svake pojedine sredine, fotografije ne nose deskriptivne naslove, već su identificirane isključivo odrednicom mjesta te mjesecom i godinom nastanka. Iznimka su jedino portreti s imenima portretiranih osoba.

Nastao u rasponu od ljeta 2011. do ljeta 2026. godine, izbor u cjelini povezuje ista emotivna nit i bliskost. Umjesto pukih fotogeničnih prizora ili spomeničke atraktivnosti građevina, u fokusu njezina interesa ponajprije je uzajamna interakcija artificijelnog i prirodnog okruženja. Tragajući za likovnim dijalogom različitih struktura, prepoznaje ga u jukstapoziciji čvrste gradnje i atmosferskih mijena, jednako kao i u suodnosu ulične rasvjete i noćne tmine.

Gledajući u cjelini, autoričine fotografije bilježe i odsutnost i prisutnost ljudi, bilo kao aktivnih sudionika uhvaćenog trenutka, bilo kao mjerila ambijenta u kojemu su zatečeni.

Unatoč strogoj vizualnoj disciplini u pristupu, opus nije lišen duhovitosti i ležernosti svojstvene uličnoj fotografiji. Zrinka s lakoćom prepoznaje neobične i nadrealne situacije u režiji životne svakodnevice.

Trajno zabilježiti ljude vrijedne pamćenja odavno je autoričin unutrašnji imperativ. Za razliku od opuštenih, ljetnih bolskih kadrova, splitski portreti donose drukčiju viziju i formalnije okolnosti zatečenog trenutka. Kao refleksivna točka aktualnog postava, izdvaja se autoričin digitalno modificirani lik. Prikazujući se u sobi s knjigama i slikama, ona namjerno nadilazi dokumentarnost lica kako bi u jednom kadru sintetizirala svoj životni i intelektualni svijet.

Bilo da portretira ljude, istražuje arhitekturu ili bilježi slučajnu uličnu situaciju, fotografski čin uvijek doživljava kao prostor uzajamnog dijaloga. Široki spektar predstavljenih motiva znalački objedinjuje dokumentarnu uvjerljivost i poetsku dubinu, pri čemu radovi u pojedinim segmentima nadrastaju čvrste žanrovske okvire. Oni zorno dokazuju da dobra fotografija ne ovisi o skupoj tehničkoj opremi, već u konkretnom slučaju nastaje zahvaljujući sposobnosti autorice da u zatečeni prizor utka vitalnost i osigura mu postojano trajanje. Kroz ove dionice Zrinka Buljević potvrđuje visoku stvaralačku zrelost, ostajući prepoznatljiva u suptilnom balansiranju strogoga likovnog reda i autentičnog ugođaja – kao autorica izrazitog umijeća zapažanja koja i u svakodnevnom, prolaznom bljesku vremena pronalazi skrivenu poetičnost i sklad.

Zrinka Buljević rođena je u Splitu 1969. godine. Istaknuta je arheologinja i muzejska savjetnica zaposlena u Arheološkome muzeju u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine stekla je titulu magistra znanosti, a 2016. i doktorat znanosti. Autorica je oko sedamdeset znanstvenih i stručnih radova na području arheologije. Dugogodišnje predano istraživanje antičkog stakla rezultiralo je kapitalnom znanstvenom monografijom Salona ex vitro: salonitansko stakleno posuđe, predstavljenom u travnju 2026. Uz bogat stručni i istraživački rad, uspješno je upravljala splitskim Arheološkim muzejom, obnašajući dužnost ravnateljice od 2004. do 2013.

Pored znanstvenoga djelovanja, Zrinka Buljević kontinuirano se bavi autorskom fotografijom, od 1986. kao članica Fotokluba Split. Iste godine u organizaciji Kluba realizira i prvu samostalnu izložbu fotografija (Slike ljeta '86.), a već sljedeće, 1987., nagrađena je srebrnom plaketom za kolekciju na XIX. općinskoj izložbi fotografija, održanoj na istom mjestu. Nekoliko puta izlagala je samostalno te više puta sudjelovala na skupnim izložbama. Naročit uspjeh s brojnim gostovanjima ostvarili su fotografska izložba Otkrivanje tajne hrama (Ave Narona) iz 1996. te, iste godine realiziran, autorski projekt Otisci cesarica, u kojemu je sudjelovala i kao koautorica fotografija frizura rimskih carica. Oba su projekta ostvarena pod okriljem Arheološkog muzeja u Splitu.

Angažman u Fotoklubu razvidan je u organizacijskom i publicističkom segmentu. Od 2001. do 2009. bila je članica Izvršnog odbora Kluba. Autorica je teksta o klupskoj povijesti u katalogu Fotoklub Split: otvorena izložba fotografije 2001. (2001.), a uz Antu Verzottija supotpisuje uredništvo opsežne Fotomonografije Fotokluba Split (2004.), koja započinje upravo njezinim uvodnim esejom. Teorijski doprinos ogleda se i u pisanju predgovora u katalozima fotografskih izložbi Antejski ciklus Ivana Marovića (2007.) i Povratak Ivice Bošnjaka (2007.).

Na specifičan fotografski opus Zrinke Buljević osvrnuli su se ugledni stručnjaci i kulturni djelatnici poput akademika Tonka Maroevića, Gordane Benić, Jasminke Babić i Branke Hlevnjak.

Izložba ostaje otvorena do 29. studenoga 2026.

Izložba je organizirana uz financijsku potporu Grada Splita i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.