U utorak, 20. listopada 2026. godine s početkom u 18 sati održat će se predstavljanje kataloga monografske izložbe JURICA KEZIĆ : Tlo slike 

Dvojezični bogato opremljeni katalog je objavljen povodom monografske izložbe Tlo slike koja je priređena u povodu devedesete obljetnice rođenja Jurice Kezića i sedamdesete obljetnice njegove prve samostalne izložbe, održane u Splitu 1956. godine. Više od trideset godina nakon posljednje Kezićeve samostalne izložbe, ovaj obljetnički okvir povod je za ponovno sagledavanje umjetnikova slikarskog opusa, ali i za njegovo otvaranje pogledima koji pripadaju našem vremenu.

Katalog će predstaviti kustos izložbe i autor teksta dr.s.c Dalibor Prančević, Mario Kezić, sin autora i Jasminka Babić, ravnateljica Galerije umjetnina. 

Oblikovanje kataloga potpisuje Viktor Popović, prijevod na engleski jezik Robertina Tomić, a fotografije umjetnina Robert Matić.

"Kezićevo slikarstvo izraslo je iz iskustva pejzaža, zemlje i prostora. Tijekom desetljeća prepoznatljivi se krajolik postupno povlačio iz slike, ali njegovo iskustvo nije iščezavalo. Ostajalo je pohranjeno u sloju, brazdi, rasteru, granici i tragu, u zgušnjavanju i rastvaranju slikarske materije. Zemlja je tako od motiva postajala strukturom i memorijom, a slikovna površina prostorom u kojemu se prelamaju različita vremena. Trag prirode susreće se s tragom ljudske intervencije, red s poremećajem, postojanost s promjenom, svjetlost s tamom. Upravo se u tim napetostima otvara mogućnost suvremenoga čitanja Kezićeva slikarstva. Njegove slike danas snažno rezoniraju s iskustvom svijeta obilježenoga krhkošću okoliša, nestabilnošću prostornih i društvenih odnosa te sve vidljivijim posljedicama čovjekova nastojanja da prostor podvrgne vlastitu redu. Materija na njima nikada nije konačno umirena. Ona se sveudilj taloži, puca, erodira i ponovno sabire. Struktura se uspostavlja tek privremeno, kao krhka ravnoteža izložena novoj promjeni. Iz zgušnjavanja, pukotina i poremećaja ipak se uvijek iznovice pojavljuje mogućnost forme. U tome trajnom odnosu nastajanja i nestajanja Kezićeve slike iskoračuju iz vremena u kojemu su nastale i ulaze u naše vlastito.

Takva otvorenost prema vremenu obilježila je i cjelinu Kezićeva djelovanja. Njegov doprinos umjetnosti nadilazi područje slikarstva koje ova izložba ponovno stavlja u središte pozornosti. Iskustvo slike širio je prema primijenjenoj umjetnosti, oblikovanju interijera i arhitektonskoga ambijenta, povezujući likovno mišljenje s prostorom svakodnevice. Jednako je važan trag ostavio pedagoškim radom i djelovanjem u visokom umjetničkom obrazovanju, obnašajući dužnost profesora i dekana Umjetničke akademije u Splitu. Slikar, oblikovatelj i pedagog, Jurica Kezić pripada onim umjetnicima čiji se doprinos kulturnome prostoru mjeri i djelima koja su ostavili i prostorima znanja, iskustva i umjetničke osjetljivosti koje su otvorili drugima." (iz teksta Dalibora Prančevića)

Jurica Kezić (1936. – 2021.) rođen je 17. siječnja 1936. u Splitu, gdje je na Mejama proveo djetinjstvo i ranu mladost. Nakon osnovnoškolskoga obrazovanja upisuje Školu za primijenjenu umjetnost u Splitu, koju završava 1956., a potom nastavlja školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Bologni. Iste godine, zajedno sa školskim kolegama i uz podršku pisca Nikole Disopre, sudjeluje u priređivanju Izložbe mladih u Splitu, prepoznate kao jedan od znakova prodora novoga likovnog senzibiliteta u splitsku sredinu. Potkraj godine priređuje i prvu samostalnu izložbu, otvorenu prigodnim slovom Krune Prijatelja. Već se u toj ranoj dionici njegov umjetnički put povezuje s talijanskim kulturnim prostorom, napose s Ferrarom, gdje mu je početkom 1957. u galeriji „Cosmè“ priređena druga samostalna izložba. Iste godine u Splitu izlaže u obnovljenom Vestibulu Dioklecijanove palače, čime čini svojevrstan iskorak iz uobičajene galerijske prakse i umjetničko djelo dovodi u neposredniji odnos s povijesnim prostorom grada. Godina 1957. označila je važnu promjenu i u njegovu životu. Tada zasniva obitelj s Ankicom Meštrović te se preseljava u Solin, gdje će živjeti do kraja života. Sljedeće godine rođeni su im blizanci Marina i Mario. Te godine započinje i njegov dug pedagoški rad, isprva kao nastavnik likovnoga odgoja u osnovnoj školi u Kaštel Sućurcu. Studij likovnih umjetnosti završava 1972. na splitskoj Pedagoškoj akademiji, a 1975. diplomira likovne umjetnosti i likovnu kulturu na splitskom odjelu Filozofskoga fakulteta u Zadru.

Od početka 1960-ih intenzivno se bavi i primijenjenom umjetnošću te oblikovanjem arhitektonskih prostora. Među zapaženijim ostvarenjima izdvajaju se dekoracije u hotelu Marjan i friz na splitskom aerodromu iz 1963. godine. Od 1968. surađuje s Dalmom i Koteksom, sudjelujući i u oblikovanju interijera robnih kuća Dalma. Tijekom 1970-ih sudjeluje na skupnim izložbama, među njima na Prvomajskim izložbama i Splitskom salonu. Potkraj desetljeća, 1979. izabran je u Predsjedništvo HDLU-a Split, gdje sudjeluje u preustroju udruženja i oživljavanju njegove izložbene djelatnosti. Samostalnim izlaganjem ponovno se intenzivnije predstavlja 1981. u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku, uz kustosa Antuna Karamana, te u Umjetničkom salonu u Splitu, uz kustosa Petra Selema. Godine 1983. postaje predsjednikom HDLU-a Split i osobito se zauzima za snažniju izložbenu razmjenu unutar hrvatskoga umjetničkog prostora. Dvije godine poslije boravi u Međunarodnom umjetničkom centru u Parizu, nakon čega priređuje samostalnu izložbu u Salonu galerije Karas u Zagrebu. Tijekom svojega dugog umjetničkog djelovanja izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Jednako važna dionica njegova djelovanja vezana je uz visoko umjetničko obrazovanje. Od 1989. djeluje kao docent na splitskom odjelu Filozofskoga fakulteta u Zadru, 1993. postaje izvanrednim, a 1996. redovitim profesorom. Sudjelovao je u utemeljenju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu na kojoj od 2000. djeluje kao redoviti profesor i njezin prvi dekan. Nakon umirovljenja 2006. godine dodijeljeno mu je počasno zvanje professor emeritus.

Kezićev se umjetnički i profesionalni put oblikovao između slikarstva, primijenjene umjetnosti i likovne pedagogije. Njegov doprinos splitskoj i hrvatskoj umjetničkoj kulturi očituje se u djelima, oblikovanim prostorima i dugotrajnom radu na umjetničkom obrazovanju i izgradnji njegovih institucija. Jurica Kezić preminuo je 16. svibnja 2021. godine.