U četvrtak, 19. studenog 2026. godine u 19 sati u Galeriji umjetnina otvara se izložba uglednog hrvatskog fotografa Damira Fabijanića nazvana Trilogía - Brijuoni / Haludizam / T - Galeb

„Prognoza kraja povijesti isprovocirana padom Berlinskog zida, simbola rasapa komunističkog bloka i trijumfa liberalnog kapitalističkog modela, već u slučaju ratnog raspleta jugoslavenske krize i društvene transformacije novonastalih državnih entiteta, pokazala se poprilično pogrešnom. Kolaps političkog sustava i zajedničke države u fokus je vratio stare ideološke i etničke sukobe vezane uz tijek i ishod Drugog svjetskog rata. Nadomjestivši ishlapjelu revolucionarnu strast nacionalističkim žarom, prostor koji je u pravilu proizvodio više povijesti nego što je može konzumirati, ostao je zarobljen u prošlosti obilježenom s dvije ishodišne godine, 1941. i 1945. što je ionako „kratko“ dvadeseto stoljeće dodatno skratilo i pretvorilo u šezdesetogodišnji sukob s ratnim uvodom i epilogom. Budući da je povijesno razumijevanje trebalo uskladiti s novim političkim okolnostima pisanje revidirane povijesti postalo je prioritetni zadatak koji nije ostao samo u domeni profesionalaca niti se javlja isključivo u formi znanstvenih radova i knjiga pisanih na temelju izvora i kritičkih istraživanja. Između ostalih, putem deklaracija i stadionskih transparenata interpretativni autoriteti nad poviješću postale su političke stranke i navijačke skupine. Tu su, dakako, i estradni povjesničari - moderni elektrificirani guslari koji prošlost evociraju na koncertima.

Simptomatično je to što je u reinterpretacijama nedavne prošlosti jedini zajednički antagonist ostao komunizam, odnosno socijalizam, čija je ideološki obojena „pobjednička“ historiografija bila spremna za kompetentnu reviziju. U prokazivanju tog razdoblja uglavnom je korišten ideološki hladnoratovski koncept totalitarizma koji je komunizam izjednačavao s fašizmom i nacizmom. Razlikama se nije zamaralo, kao ni liberalnom kontra-povijesti koja između ostalog govori o vezi manifestne sudbine i nacističkog životnog prostora. Korištenjem prošlosti kao političkog oružja širom su otvorena vrata ideološkom i političkom revizionizmu i negacionizmu koji su se odlično uklopili u kulturu post-istine i alternativnih činjenica. U tu kulturu uklopilo se i Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima osnovano od Vlada Republike Hrvatske, dajući s konceptom dvostruke konotacije autohtoni doprinos revizionističkim tezama poput kauzalnog neksusa i racionalne srži. Stoga ne treba čuditi da, umjesto znanstvenom preispitivanju i sagledavanju događaja u povijesnoj perspektivi, a sve u cilju izgradnje što objektivnije povijesne slike, uglavnom svjedočimo borbi za bolju prošlost ideoloških sljednika. Povijest je postala pozornica za različita sjećanja, interpretacije i ideologije. Pišu je i pobjednici i poraženi. Pokazalo se i na većem uzorku da povijest koju pišu ili koja se piše u ime poraženih nije ništa manje selektivna od one koju su napisali pobjednici. U konačnici kao rezultat borbe za nadzor nad sjećanjem i pamćenjem imamo povijest koja je postala nepredvidljivija od budućnosti.

Projekt znakovita naziva Trilogía – Brijuoni, Haludizam, T-Galeb, uglednog hrvatskog fotografa Damira Fabijanića, nesumnjivo je jedan od provokativnijih priloga kulturi sjećanja. Trilogía sadrži fotografije nastale u vremenskom rasponu od tridesetak godina. Interijeri i eksterijeri hotelskog kompleksa Haludovo snimljeni su 1987. godine po narudžbi uprave. Trideset i jednu godinu kasnije samoinicijativno snima identične vizure s istim aparatom i na istoj vrsta filma, kako bi formirao vizualne parove po principu prije / poslije. Prve fotografije Brijuna nastale su 1993., dok je brod Galeb, kao treću i završnu temu, fotografirao 2018. godine u devastiranom stanju prije obnove. Fokus aparata i naše pažnje usmjeren je na tri prepoznatljiva simbola socijalističkog razdoblja u kojemu je i sam autor proveo gotovo pola života. Otočje Brijuni, ili u talijansko-jugoslavenskoj varijanti Brioni, brod Galeb i turistički kompleks Haludovo na Krku reprezentirali su međunarodni prestiž i ekonomski prosperitet Titove države. Vrijeme kada su političari i glumci defilirali Brijunima, kada je Galeb plovio morima šireći ideju nesvrstanosti i kada su bogati stranci uživali u luksuzu hotelskih sadržaja odavno je prošlo. Nakon smrti glavnog protagonista urušio se i sustav iza kojega je ostalo materijalno i simboličko nasljeđe.

Što se u međuvremenu događalo s tim nasljeđem tema je Fabijanićevih fotografskih priča u kojima suočavanje s prošlosti prerasta u propitivanje odnosa prema prošlosti. Iako svaki segment (post)socijalističke trilogije ima vlastitu narativnu strukturu i predstavlja zasebnu cjelinu, zajedno tvore jednu veliku i zaokruženu priču o, kako kaže autor, „bolesti kratkotrajnog pamćenja“. Fabijanićve fotografije nas suočavaju sa simptomima i posljedicama te društvene bolesti čija je dijagnoza utemeljena na bogatom fotografskom i velikom životnom iskustvu. Fabijaniću pamćenje nije ni kratko, ni selektivno, ni oportuno, sjećanja su mu konkretna, a strojem za pamćenje služi se skoro šezdeset godina. U tom smislu Trilogíapredstavlja sintezu osobne memorije, fotografske kompetencije i društvene odgovornosti, dok se po koncepcijskoj strogosti i dokumentarizmu naslanja na autorove dubrovačke projekte. Naime, treba podsjeti da je Fabijanić, samosvjesni i ponosni fotograf opće prakse, kome je svaki zadatak izazov („umjetnost je napraviti umjetnost od narudžbe“), na početku profesionalne karije stekao ime kao vrsni fotograf povijesne i suvremene arhitekture i pejzaža. Osvrćući se na taj segment Fabijanićeva rada Radovan Ivančević je istaknuo da su njegove fotografije istovremeno objektivni zapis i valorizacija.“  (iz teksta Bože Majstorovića)

Damir Fabijanić (Zagreb, 1955.) fotografijom se bavi aktivno od 1973., a od 1987. godine ima status samostalnog umjetnika. U početku profesionalne karijere bio je specijaliziran za arhitektonsku i pejzažnu fotografiju, a danas je jednako prisutan u najrazličitijim fotografskim projektima i temama. Stalni je suradnik specijaliziranih institucija, domaćih i stranih časopisa, autor kataloga i monografija. Sudionik brojnih grupnih i samostalnih izložbi, u Hrvatskoj i u inozemstvu. Od 1989. počinje kontinuirano fotografski pratiti Dubrovnik, grad i okolicu. Jedini je hrvatski fotograf koji je izlagao na najznačajnijoj europskoj smotri – Festivalu fotografije u Arlesu (1992.). Dobitnik je Velike nagrade 31. zagrebačkog salona (1996.), Vjesnikove nagrade Josip Račić (1998.) i nagrade Bernardo Bernardi za oblikovanje i unutrašnje uređenje hrvatskog paviljona na EXPO 2005. u Japanu. Bio je glavni fotograf i urednik fotografije u časopisima Croatia (Croatia airlines), Orisi Iće&piće.

Izložba ostaje otvorena do 10. siječnja 2027.