Retrospektivna izložba Milana Vulpea iznimno je opsežna - predstavlja više od 800 Vulpeovih radova - i istovremeno nedovoljno velika da obuhvati cjelokupni opus ovog izuzetno plodnog dizajnera. Naime, Muzej za umjetnost i obrt otkupio je 2014. godine oko 3000 radova te bogatu arhivsku dokumentaciju u kojoj je Vulpe pažljivo čuvao stotine skica, nacrta, fotografija svojih radova, ali i dokumente poput poslovnih knjižica i dopisa. Zahvaljujući velikom broju klijenata za koje je radio u svojoj četrdesetogodišnjoj karijeri (na izložbi je u većoj ili manjoj mjeri predstavljeno stotinjak od oko 350 poduzeća i institucija s kojima je Vulpe surađivao), ova izložba je i svojevrsno putovanje kroz prošlost hrvatske i jugoslavenske industrije. Ujedno, bogata popratna arhiva omogućila nam je jedinstveni uvid u Vulpeove metode rada, ali i svjež pogled na danas zaboravljene, „analogne“ dizajnerske tehnike.

Milan Vulpe rođen je 1918. u Dubrovniku. Studij na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti započeo je 1938., a diplomirao je 1947. u klasi Vladimira Becića. Od 1946. do 1948. bio je zaposlen kao dizajner filmskih plakata i oglasa u Poduzeću za raspodjelu filmova Zagreb (filmska kuća za distribuciju domaćih i stranih filmova, kasnije Croatia film).

Od 1948. pa sve do smrti 1990. godine djelovao je kao slobodan umjetnik, te je surađivao s propagandnim agencijama Ozeha (za koju je dizajnirao i vizualni identitet), Interpublic, Lykos, i drugima. Tijekom svoje profesionalne karijere radio je za gotovo sve značajnije tvrtke u Hrvatskoj, a posredstvom Interpublica, te Ozehinih podružnica u Bosni i Hercegovini i Srbiji i za veliki broj poduzeća u ostalim jugoslavenskim republikama. Iako je danas najpoznatiji po svojem radu za Chromos i Plivu, Vulpe je – posebice pedesetih godina kada se osnivaju brojne nove tvornice – oblikovao vizualni identitet za više od 60 jugoslavenskih poduzeća.

S tvrtkom Chromos surađivao je od kraja 1952. do 1959. godine. Za Chromos je dizajnirao elemente vizualnog identiteta, među ostalim i izuzetno popularnu Chromosovu maskotu (ličilac) koja je u obliku neonske reklame dugo godina osvjetljavala krovove zagrebačkog Trga Republike (Trg bana Jelačića). Uz reklamne materijale, za Chromos je oblikovao i vrlo uspješne sajamske nastupe.  Vulpeov rad za Chromos danas je prepoznat kao jedan od prvih cjelovitih domaćih primjera oblikovanja identiteta tvrtke u poslijeratnom razdoblju.

Milan Vulpe bio je i pasionirani fotograf, član Fotokluba Zagreb od 1941. godine, s vlastitim, dobro opremljenim foto laboratorijem. Od druge polovice pedesetih eksperimentirao je s fotografskim tehnikama – izrađivao je fotograme, iskušavao crtanje svjetlom i „pendlom“ (njihalom). U arhivi je sačuvao desetke snimki ovih eksperimenata koje je zatim redovito koristio u svom dizajnerskom radu. Fotogrami (eksponiranje svjetlu predmeta postavljenog na fotosenzitivni papir, bez korištenja fotoaparata) i „svjetlosni crteži“  (fotografiranje jednog pomičnog izvora svijetla pod dugom ekspozicijom) služili su mu kao glavni motivi ili pozadine radova za časopis Naš publicitet, Chromos, Plivu, Muzički bijenale, TOZ, Mladost, itd.

Vulpeova suradnja s Plivom započela je 1956., i taj najduži poslovni odnos trajao je gotovo do kraja njegova života. Prvenstveno je bio angažiran na dizajnu promotivnih materijala za lijekove: za Plivu je dizajnirao oko tisuću deplijana, oglasa i brošura. U početku, rješenja su mu se uglavnom zasnivala na karikaturalnom crtežu i tipografiji, mada je već od 1958. na naslovnicama koristio i kolaže s fotografskim elementima ili je na njih aplicirao rezultate svojih prvih fotografskih eksperimenata. Šezdesetih godina u dizajnerska rješenja za Plivu uveo je nove elemente. Vjerojatno inspiriran i tadašnjim sjajnim inozemnim farmaceutskim dizajnom (npr. švicarske tvrtke Geigy), Plivine lijekove interpretirao je svojevrsnim grafičkim „shematskim“ kodovima za čije je dekodiranje bilo potrebno medicinsko znanje, često koristeći prednju i stražnju stranicu deplijana da prikaže stanje prije/poslije djelovanja lijeka. Većina Plivinih reklamnih materijala bila je namijenjena liječnicima, te se Vulpe nije libio korištenja stručnih crteža, složenih kemijskih i anatomskih shema, ali i liječničkog crnog humora.

Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih Vulpe je dizajnirao ambalažu Plivinih veterinarskih lijekova. Zanimljivo, unatoč dugogodišnjoj suradnji i Vulpeovom tada već dokazanom umijeću u dizajnu ambalaže, ovo je bio ujedno i jedini dizajn pakiranja lijekova koji je izradio za Plivu. S druge strane, tih je godina vrlo uspješno oblikovao ambalažu proizvoda Saponije, TOZ-a, Karbona i IPR-a. Kutija za Saponijin deterdžent Yeti osvojila je  zlatnu medalju na međunarodnom natjecanju Monde Selection u Parizu, dok su ambalaže za TOZ 1965. godine osvojile dva Jugoslavenska Oskara za ambalažu. Likovni teoretičar Radoslav Putar u svojim kritikama svakodnevnog dizajna koje su izlazile u časopisu 15 dana šezdesetih godina često je isticao upravo Vulpeove uratke kao pozitivne primjere domaćeg oblikovanja.

Iako ga se danas percipira prvenstveno kao dizajnera u području ekonomske propagande, Vulpe je mnogo radio i za klijente iz područja kulture. Tako je 1959. dizajnirao plakat za 2. zagrebački trijenale, a nekoliko godina kasnije plakat, pozivnicu i brošuru Zagrebačkog salona (1965.). Autor je vizualnog identiteta zagrebačkog Muzičkog bijenala u njegova dva izdanja, 1965. i 1967. godine. Tijekom 60-ih dizajnirao je omote i naslovnice više od 50 knjiga za Maticu hrvatsku i Mladost. Malo je poznato da je upravo Milan Vulpe autor omota vjerojatno najprisutnijih knjiga u jugoslavenskim kućanstvima osamdesetih godina – osam svezaka 3. izdanja Opće enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda.  

Tijekom svoje profesionalne karijere Milan Vulpe bio je cijenjen i priznat dizajner, posebice u svojem najplodnijem razdoblju šezdesetih godina: među ostalim, 1964. godine dodijeljena mu je Nagrada grada Zagreba, a 1981. i nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. Međutim, njegov golemi opus nakon smrti je uglavnom zaboravljen i u historizaciji domaćeg dizajna sveden na tek nekoliko ključnih radova. Ovom retrospektivnom izložbom i nedavno izdanom monografijom imamo priliku revalorizirati Vulpeov izniman opus i još jednom nadopuniti slagalicu povijesti domaćeg dizajna.